Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

184
dva æenska Ëasopisa. Nova vlasnica pejzlejskog πala ispratila ih je sa
Zbogom, gospodo. Iza zatvorenih vrata Ëula su se joπ dva æenska
glasa. Ne i mijaukanje.
Sudski zapisniËar je vani prozeblo πmrcnuo. Sjena u uglovima
oba oka je pri vanjskoj svjetlosti postala tek vlaga pred kijavicu.
Inventura je zavrπena. Nabrajanje okonËano. Melankolija
se opet pretvorila u prehladu.
Pravila zdravstvene sluæbe Viareggia su nalagala spaljivanje
utopljenikovog leπa. Na obali, tamo gdje ga more izbaci. Od
visokog, koπËatog tijela, zlaÊanog presijavanja uvojaka, plavih,
sjajnih oËiju, Keatsa i Sofokla koji su se zatekli u dæepovima, kad
doapplee i Pjesnikov Ëas, ostaÊe samo poneka kost i pepeo pomijeπan
sa obalskim pijeskom. Pjesnikovo ime je veÊ bilo slavno. Zato
podatak da je u hrastovu kutiju obloæenu grimiznom kadifom
priloæeno i srce koje vatra nije uspjela savladati prije spada u mit
nego faktografiju. Neko pominje jetru. To je veÊ cjenjkanje.
Seoska djeca su poslije priËala kako iz onakvih kutija, kada
se odnesu u Englesku, mrtvaci uskrsavaju. Pjesnikova urna je
poloæena u Italiji.
Pjesnik je postao najslavniji svjetski utopljenik.
Marry (s njom je æivio duæe i skladnije, s njom nikad nije
putovao u Irsku) je Pjesnika nadæivjela dvadeset devet godina.
Otuda Pjesnik i Harriet. Ne... Pjesnik i Marry.
...Jer, samo desetak koraka od kuÊe sa crvotoËnim stepenicama,
Pjesnik je opet stao kao ukopan. Prinio je ruku ustima, pa ju
je naglo spustio. IskolaËio se. Dotakao rukama dæepove. Povukao
ih kao da shvata da Ëini zaludu radnju. Gubi vrijeme. Djelovao
je kao alhemiËar koji je retorti na plamenu okrenuo leapplea u presudnom
Ëasu. Spustio plemenit metal u kiselinu, a onda se osvijestio.
Kasno. Nije bio mjeseËar koji se oslobaapplea suviπnih predmeta.
Suviπe mu je lakoÊe odjednom bilo u prstima. Straπne
lakoÊe. LakoÊe niËega.
Majka koja je zbog samilosti ostala bez rupËiÊa, mada sklona
virkanju kroz zavjese, bila je posveÊena reanimaciji pejzlejskog
πala. Sudski je zapisniËar na vrijeme πmugnuo. Ni πetaËa do
Serpentine nije bilo. »ak ni prosjaka... da naiapplee. A ono πto se
deπavalo pred Prijateljem bilo je nejasno, luckasto. I... sablasno,
premda bijaπe podne.
Pjesnik: A gdje je… Gdje je…
Prijatelj: ?
Pjesnik: Gdje je, zaboga…
Prijatelj: ©ta… ko… ko…
Pjesnik: Gdje je ona… ona…