Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Amerikankom, kojoj se (kako upravo Ëujem) Norveæanin hvali
da je jutros ostvario podvig okupavπi se u moru. “I ja sam se malo
buÊnuo”, kaæem mu. “Vidio sam vas neπto dalje u vodi. Je li tamo
bilo dovoljno duboko da bi se moglo plivati?” ∑ “Ja vas nisam
vidio”, uzvraÊa mi hladno Norveæanin, vjerovatno zato πto sam
mu uskoËio u razgovor. (Ipak, kako sam se kasnije uvjerio, to je
bio samo uvod u njegovo suptilno ignorisanje stranaca, koji nisu
u njegovom civilizacijskom vidokrugu i zbog toga mu, koliko god
bili neizbjeæni na ovakvim susretima, uopπte nisu interesantni.)
Helen Epstajn, pak, ameriËka Jevrejka (kako sama kaæe, roappleena
u Pragu, a pomalo zna i Ëeπki od svoje majke), obraÊa mi se
na Ëeπkom i kad vidi da sam je razumio, traæi od mene da joj to
isto kaæem na makedonskom da bi se uvjerila da je i moj jezik
slovenski. “Da, vrijeme je lijepo”, kaæem joj na makedonskom,
“a temperatura vode nije bila deset stepeni, kao πto vam je rekao
naπ norveπki prijatelj.” (On veÊ ljutito krupnim koracima grabi
ka hotelu.) “»udesno”, pljesnu rukama Helen, “razumjela sam
skoro sve”, kaæe na engleskom. “A zaπto ne biste?” uzvraÊam joj
takoapplee na engleskom. “Evo joπ jednog dokaza da ima i takvih
Makedonaca koji ne govore grËki, a oni su i u veÊini...”
Poslije ruËka imamo toliko vremena da se spakujemo i da se
s prtljagom ukrcamo na brod koji je Ëekao na pristaniπtu da nas
vrati u Tromze. Vrijeme je zaista lijepo, nekakav sjevernjaËki tip
miholjskog ljeta. Kroz rasprπene oblake povremeno proviruje i
sunce, a more je mirno. Za vjetar, koji Êe se pojaviti kasnije, pripremio
sam mantil s kapom u dæepu. Brod je πkolski sa πirokim
trupom, i svojim su ga rukama i maπinama napravili uËenici iz
lokalne srednjobrodarske πkole; razumije se, pod struËnim nadzorom
svojih uËitelja, objaπnjava nam kormilar/kapetan, i sam
prototip pomorca, s dugom sijedom bradom skoro do pojasa,
kapom sa πiritima i lulom meappleu zubima ∑ koja mu Ëas dimi, a Ëas
mu se gasi. Poπto je izveo brod iz malog zaliva i uhvatio pravi kurs
kroz vijugavi fjord (ili morski rukavac) ka unutraπnjosti kopna,
naslonio se uspravno leappleima na kormilo i tako, samo povremeno
ispravljajuÊi ga rukama, upravio brod do krajnjeg odrediπta.
Rasporeappleujemo se na palubi duæ boËne ograde, ko gdje naapplee
mjesto da se nasloni ili da prisjedne malo. KonaËno se sreÊem i
sa Jevtuπenkom, Ëija je visoka pojava s obaveznim kaËketom (Ëini
mi se da mu je ovaj ameriËki, zbog dreËavo ljubiËaste boje) ionako
stalno bila lako uoËljiva. Ne vjerujem da me zapamtio iz
daleke 1965. godine, kad je kao glavna zvijezda doπao u Strugu.
(Tad sam kao mlad pjesnik i svjeæ diplomac, poslije jednogodiπnjeg
studijskog boravka u Edinburgu, i ja sam jedva iznudio uËeπÊe
89