Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Preveo s makedonskog:
Nenad VujadinoviÊ
192
Na desnu:
Prvu rijeË s desne igle naglaπavala je jednim Ëvorom na
petlji rijeËi, jer je ova bila inicijalna u reËenici i trebalo je da
bude napisana velikim slovom, do nje je uplela prvu i drugu rijeË
s lijeve igle, pa drugu s desne, treÊu isto tako s desne i sve tako
dok plet od rijeËi nije poËeo da raste i da se Ëita kao pasus priËe.
Olivera ∆orveziroska koja je bila poËela ovu priËu, bila je veoma
zadovoljna daljim tokom koji je plela Marija Misleva. Ona je
znala da Marijini dodaci nijesu ni imenice, ni pridjevi, ni zamjenice
(iako su podsjeÊali na sve rijeËi odjednom) ∑ da su iznad
rijeËi, zato πto u sebi sadræe sve priËe koje su dosad ispriËane i
one koje tek treba da se ispriËaju. Znala je, takoapplee, da se plet
dodataka ne vidi golim okom, jer se besprekorno uklapa u tuapplei
tekst; a tajnu ∑ da se samo iglom za pletenje, Ëvrsto stisnutom u
jednoj ruci (u bilo kojoj) dodatak moæe odvojiti od teksta (da bi
se vidjelo ko je tu πto, u stvari, uradio) ∑ nije nikom govorila.
Sva je sreÊa πto joπ niko nije doznao kakvu moÊ ima Ëitanje s
iglom u ruci, inaËe bi se promijenio kompletan utisak o naπoj
novijoj knjiæevnosti. Marija Misleva neumorno plete i dopliÊe na
tuappleim tekstovima, a njen udio niko ne moæe vidjeti, osim babe
Timke, koja je, opet, em umrla, em nepismena; ali, ipak, u sluËaju
da joj se dopadne plet neke priËe, spremna je da bez ikakvog
dvoumljenja utisne svoj palac, pristajuÊi na koautorstvo.