Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

376
nemjerljivog, u matematiziranju, pisac je osvijetlio na naËin
kako je to Ëinio u svojoj prozi, u socijalno-historijskim esejima,
o pjesniπtvu i literaturi, o slikarstvu i filozofiji, o filozofiji religije
i filozofiji povijesti itd. Stoga je MahmutÊehajiÊ iznad cinizma
znanosti, znanstvene metodiËnosti, koja je liπena smisaono
usmjerene fantazije. Ona zna da u Ëovjeku postoji, na pravi ili
krivi naËin, potreba da se odnosi prema transcendenciji, prema
samotrascendenciji koja ne bi smjela biti strana religijama u njihovom
pluralizmu i kongruenciji. “Istina je vazda prisutna a
odsutan moæe biti samo Ëovjek”, kazuje nam pisac. Religijski
pluralizam, kao religijska i politiËka kategorija, koje nisu jednoznaËne,
iskazuje jednaku vrijednost i veliËinu svih religija. To se
ne podudara sa miπljenjem da taj stav protivrjeËi temeljnim
pretpostavkama svake institucionalne religije. I Kur’an i Biblija
su jedinstvene i jednake vrijednosti. To ne protivrjeËi stavu da
svako oËekuje izbavljenje unutar svoje religije. Mi danas znamo
da i islam i krπÊanstvo znaËe vjerovanje u obrat cijelog svijeta, na
isti ali ne na jednak naËin. Taj je obrat moguÊ na miran naËin, a
ne nasiljem ili terorizmom, kojim se pervertira svaki religijski
nauk, pretvara se u vlastitu negaciju. U tom smo nasilju sasvim
izgubili vid. Ne razlikujemo sjene i svjetlost, zlo i dobro. Susret
religija je tada liπen sugovrnika, respekta drugog. Laæ je uvjerljivija
od istine. Muslimani u Evropi znaju da je duhovna sljepoÊa
tragiËno iskustvo. Bosna je hronika sumornosti te sljepoÊe.
Oni æive i stvaraju u zapadno-evropskoj civilizaciji, kao i drugi
narodi na Dalekom Istoku, na primjer, Japanci ili Kinezi. Japanci
su odavno virtuozi u samoblikovanju duha Zapada, ali su jasno
saËuvali vrijednosti vlastite tradicije; ne u liku antikvarnom ili
muzejiranom. Euro-islam nije znak da su Muslimani izgubljeni
usred zapadno/svjetske civilizacije. Izmeappleu euro-islama i Evrope,
njezine metafizike i postmetafiziËkog miπljenja, nije bilo maËa i
nasilja. Priznavanje ljudskih prava, prije svega, prava na slobodu
i pravednost, na mir i Istinu, povrh svakog nasilja i terorizma,
moæe se razumjeti iz samog islama. Bolje je da bude tako.
Iz takvog udaljavanja ili zaborava Potpunosti, onda, potjeËu
zla, megalomanija znanja i neznanja, oholost i bahatost, antropocentrizam
koji je bit novovjekovne i moderne metafizike. U
takvom pervertiranom svijetu nije moguÊa obuhvatnost, njezin
jezik, judaizam, krπÊanstvo i islam su nesumjerljivi i neprevodivi
jedni na druge. Gubitak sakralne Predaje i duhovnog bogatstva
πto ga ona u beskraj otkriva veÊ je poËetak zla koje se u Bosni
iskazuje u nasilju, poniæavanju i ubijanju. OËuvanje ljudskog
dostojanstva, koje nije manje znaËajno od oËuvanja moguÊnosti