Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

206
da Êu se sada diÊi i otiÊi kuda hoÊu, i ostati koliko hoÊu, da ni za
koga i ni za πta ovdje nikakvim vezama nisam viπe vezan. To ne
znam. Znam da sam jedva stigao do kraja sela, a veÊ viπe nisam
mogao podnijeti misao da sam ubio druga, brata, komadanta, a
da se meni samom niπta nije dogodilo, æiv sam.
Istina, ne za dugo. PredaÊu se svojim drugovima i oni Êe me
jednostavno strijeljati, vezavπi mi oËi maramom da me ne straπe.
StrijeljaÊe me bez æurbe, bez zlobe, Ëak i bez mrænje, ali sa osje-
Êanjem da vrπe nezaustavljivu pravdu.
MoliÊu ih da mi izvade srce i da ga uviju u bijelu servijetu,
koju Êe zatim naËetvoro presaviti, i da taj paket poπalju mojoj
dragoj na njen proplanak, sa porukom: “©aljemo vam srce vaπeg
vjernog sluge.” Mami ne smiju reÊi πta je bilo, nego Êe joj javiti
da sam zarobljen u boju i da sam dopao neprijateljske tamnice,
pa me u svom ovozemaljskom æivotu sigurno viπe neÊe vidjeti.
Oblaci nad Tarom
Knjiga poËinje opisom ËetniËkog vojvode: “»etniËki komadant
»elebiÊa, Spasoje DakiÊ, bivπi æandarmerijski narednik (njemu
su Italijani, odlazeÊi za Pljevlja, predali komandu), sa prili-
Ëno opljaËkanog muslimanskog zlata u turskim lirama i napoleonima
izbjegao je, pred dolazak proletera, u joπ guπÊe gudure,
put Meπtrovca.”
Zanimljivo je da se je bezmalo isto tako zvao jedan partizanski
junak, Radoje DakiÊ. Stanovao sam u ulici pod njegovim
imenom, u Zemunu, u stanu penzionisanog podoficira koji se
mnogo brinuo za πkolski uspjeh svoje kÊeri. Doveo bih djevojku,
ili prijatelja, to su bili jedini trenuci kad sam boravio u kuÊi, a iz
susjedne sobe Ëulo se buËno listanje atlasa i povik: “Ajde, bogati
ne prdi, kakvo Jadransko more!”
U susjednom stanu, balkon do balkona, stanovao je aktivni oficir
Albanac, tada ©iptar, sa æenom na Ëije ponaπanje sam, od strane
moje gazdarice, bio upozoren. Stajali smo na balkonu, lakat do lakta
kroz tanko pregradno staklo i Advija, tako se zvala, govorila je: “Ti
si naπ” i ubrzo zatim, znajuÊi za probleme koje sam imao u redu za
kupatilo: “Doapplei kod nas da se kupaπ. Da se zajedno kupamo.”
Moja gazdarica bila je Vojvoappleanka πirokog tijela i duπe kojoj su
optereÊenja ove vrste bila davno proπla, ali su zato druga sve viπe
dolazila u prvi plan. Bila je sa sela, ali iz bogate porodice i sva bivπa
seksualna i sliËna problematika skoncentrisala se u negativnu
opsesiju da se udala za golju podoficira, na πto ju je uostalom