Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Bosanaca”, kako je politiËar πto do podne misli jedno, od podne
drugo, po noÊi snuje treÊe, a planira Ëetvrto, okvalificirao ovu
polemiku u intervjuu sarajevskoj televiziji. Isto znaËenje ovoj
polemici, u kojoj je LatiÊ kao profesionalni IzetbegoviÊev savjetnik
u Predsjedniπtvu BiH pozvao stotinu hiljada svojih istomiπljenika
da VeπoviÊu argumentom prijetnje odgovore na argument
slobode miπljenja, daÊe i Upravni odbor sarajevskog druπtva
pisaca. Samo πto Êe on rijeË Bosanaca zamijeniti rijeËju pisaca,
da bi u ovoj manipulativnoj perverznoj igri polemiku prinicipijelne
naravi sveo na privatni sukob. Time su predsjednik IbriπimoviÊ
i Upravni odbor ovo spisateljsko udruæenje uËinili taocem
IzetbegoviÊeve politike, do kraja demaskirajuÊi svoju ulogu. To je
bio razlog nekolicini pisaca (VeπoviÊ, SarajliÊ. Slavko ©antiÊ itd.)
da napuste ovo udruæenje, kao πto je na drugoj strani takvo djelovanje
bilo razlogom da neki od najznaËajnijih bosanskih pisaca
nikad ne postanu njegovi Ëlanovi.
Spisak IbriπimoviÊevih ideoloπkih manipulacija ovim se ne
iscrpljuje. U borbi za redukcionistiËku interpretaciju boπnjaËkog
nacionalnog identiteta, on Êe preformulirati ideoloπku podjelu
na mehke i tvrde Boπnjake, πto ju je izvrπio njegov sekretar, u joπ
mutniju, crnju ideologijsku igru. IbriπimoviÊ pisce dijeli na one
sa ruhani i one sa πejtani inspiracijom, uvodeÊi na toj osnovi
inkvizitorske metode u Ëitanje literature. Tako npr. on Sidranovu
dramu U zvorniku ja sam ostavio srce svoje odreappleuje kao dramu
πejtanske, sotonske inspiracije, a Ëlanove nezavisnog udruæenja intelektualaca
Krug 99 proglaπava u svojoj drami Woland u Sarajevu
slugama Sotoninim. Torkvemadin maË time je i definitivno ovjeren
kao kriterij kritiËkog vrednovanja.
ZastupajuÊi toboæe tezu o autonomnosti umjetnika u odnosu
na druπtvenu praksu, oni koji su vodili sarajevsko druπtvo
pisaca kameleonski su ga pretvorili u politiËku ekspozituru IzetbegoviÊeve
SDA. Na toj osnovi su i spisteljsko udruæenje, i pisac,
i literatura gurnuti na marginu druπtvenog interesa, stjerani u zapeÊak
ideologije, porobljeni ovdaπnjom polupismenom vizijom
pisca kao barbarogenija koji u svojoj neobrazovanosti bunca o
nadvremenoj ljepoti i univerzalnim suπtinama. U takvom kontekstu
sarajevsko druπtvo pisaca i definitivno je umrlo, a kad bi
se, kako reËe jedan prijatelj, i sjetilo da postoji ∑ obavezno bi se
obrukalo. Namjesto borbe za literaturu, druπtvene vrijednosti,
etiËku odgovornost, dostojanstvo spisateljske profesije, ovim udruæenjem
dominira sitnoπiÊardæijski mentalitet uslovljen sjeÊanjem
na lagodnu poziciju pisca u socijalistiËkom samoupravnom sistemu.
ZaboravljajuÊi da samo totalitarne ideologije posveÊuju
303