Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

vii Sura 7, 23.
viii Sura 7, 16.
ix U modernom znaËenju
pojmova satana i pakao
teπko je pronaÊi iπta od
njihovog smisla u
tradicijskom govoru.
Ovdje zagovarano
razluËenje modernog i
tradicijskog vidika
pretpostavlja moguÊnost
Ëitateljeva shvaÊanja da
su i satana i pakao u
Ëovjeku. Vidjeti, npr.,
Ananda K.
Coomaraswamy,’’Who is
‘Satan’ and Where is
‘Hell’?’’ u Coomaraswamy:
Selected Papers,
Metaphysics , ur. Roger
Lipsey, Princeton:
Princeton University Press,
1977., str.23-33.
x Pojmu tradicija
odgovaraju, manje ili
viπe, ar. din i lat. religio.
To je slijed odozgor
prema dolje ili potpuna
obrnutost prema
modernom
evolucionistiËkom
prikazu razvoja od
manjeg prema veÊem.
Vidjeti, npr., Huston
Smith, Forgotten Truth:
The Common Vision of
the World’s Religions,
San Francisco:
HarperCollins, 1992.
222
tog Ëistog srediπta. Iskaz ‘’ja’’ u odnosu prema viπoj razini bivstva
ne moæe premaπiti to ideologijsko “mi”. Time jastvo biva
zatvoreno a njegov temelj sveden na druπtvo, odnosno njegovu
sliku kakvu nudi ideologijsko tumaËenje. Otvorenost jastva prema
Jastvu biva poreknuta zarad postavke o oblikovanju druπtva
prema obrascima koji su usporedivi s razumskim odnosom prema
prirodi i njezinoj tvari.
Tradicija ima sebi nametnuta ograniËenja koja prosvjetiteljstvo
nema. Tu razliku valja prepoznati i uobliËiti u jasnost.
Sve dok Boæija zabrana ima smisao, ostaje moguÊnost i preispitivanja
u jastvu i njegove otvorenosti prema Temelju u kojem je
i usmjeriteljski zov prema dobru. Priznati zabranu znaËi prihvatiti
da Dobro ne ovisi o pojedincu, te da je ono njegova stalna i
neiscrpna moguÊnost. Ako je zabrana poreËena, nestaje i moguÊnost
ograniËavanja unutar tradicijske cjeline. Tome odgovaraju
dva razliËita uzvrata na presudnost Boæije odluke ∑ ljudski i satanski.
Nakon prekrπenja Boæije zabrane i iskuπenja pada s izvornog
poloæaja, Ëovjek priznaje: Naπ Gospode, uËinili smo nepravdu
sebi! vii Satana uzvraÊa na suprotan naËin: A Ti si me naveo da zalutam!
viii U ta dva obrasca osvjeπÊivanja odnosa uvjetnog i Potpunog,
te stvorenog i VjeËnog sadræana su i dva vidika ili glasa
u ljudskoj srijedi. ix Prvi vidik ili glas prihvaÊa svoje postojanje
kao dug pokoravanja prema Potpunosti. Ta potpunost je vanjska,
ali i takva da nema unutarnjosti koju ne obuhvaÊa. Drugi
vidik ili glas poriËe Potpunost, te u svojoj unutarnjosti poznaje
dovoljnost za upravljanje sobom. U prvome vidiku Ëovjek je
svugdje i vazda naspram Istine. U drugom on je naspram ukupnosti
tvarnog svijeta. Pokornost i poniznost su narav prve naspramnosti,
a oholost i moÊ druge. Tradicija odgovara prvom, a
modernost drugom od ta dva vidika. x U njima su pitanja o zlu i
dobru, te pravu i duænosti odgovarana na drukËije naËine. Njihovi
izvori i svrha su, takoappleer, razliËiti.
ZaprijeËenosti razvoja izvorne jezgre u modernom vidiku
tumaËene su kao vanjske i objektivne okolnosti. U takvom gledanju
zlo dolazi izvana. Ono je Ëovjeku predmetna Ëinjenica, a
ne odraz prilika u njegovom jastvu. Rascjep pojave na bivanje i
znanje preinaËuje se, kada izgubi vezu s Logosom, u dvojinu zasebnih
i prividno sebi dovoljnih oblika postojanja. Svako od
njih moæe se nametati drugom kao viπe i veÊe. ©to je snaga tog
nametanja veÊa, rascjep postaje πiri a razorne posljedice u Ëovjeku
i svijetu sve brojnije. Utjecanjem na te okolnosti i njihovim
mijenjanjem moguÊe je, prema ideologijskoj slici Ëovjeka, druπtva
i svijeta, toj jezgri druπtvenog razvoja osigurati puno pokazanje.