Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

govorila da Êe tamo da se uda, pomiπljao sam da me je time
pomalo πtedila, mada, osim obiËajnih primjera, nisam imao drugih
argumenata da mislim da je tako. Jedino sam znao da je
Oskar veÊ tamo bio, gledao sam film koji je snimio na karnevalu
u Riu, to jesam povezivao. U svakom sluËaju jeste ubrzo iπËezla,
otplovila, i ostala samo u sjeÊanju.
Stevu P. sam, naprotiv, upoznao mnogo kasnije, kad sam se
vratio iz Indije, pa je i od tog povratka joπ dosta vremena proteklo.
Kad sam u izlogu neke knjiæare vidio knjigu “Katmandu”
Stevana PeπiÊa. »udesna knjiga. Pa opet su proπle godine prije
nego πto sam pisca i Ëovjeka upoznao. Prepoznao sam neke stvari
i ispostavilo se da sam kao pozoriπni dramaturg pripremio za
izvoappleenje njegovu “Smrt Omera i Merime”. Pa sam proËitao njegove
Ëudesne djeËije komade u knjizi “Grad sa zeËjim uπima”.
Moj brat, koga smo zvali Zeko, dojurio je kao bez duπe da mu
Stevo potpiπe tu knjigu, pa je usput pao i poderao pantalone.
Stevo je rekao: “On je boæiji Ëovjek”.
Ne znam kad smo se upoznali. Prije sam Ëuo za njegove
teπke i dugotrajne glavobolje nego πto sam njega sreo. On mi ih
je kasnije podrobnije objasnio: kako je na jednom od svojih
mnogobrojnih kontinentalnih putovanja u Indiju zamalo
zaglavio ∑ u Turskoj su ga stavili u bolnicu gdje mu je krv linula
na nos kao luda i to ga je spasilo. Govorio je: “Dobro je da si
predveËe sa mnom. PredveËe me odvlaËe”. Zaustio sam da pitam
ko, ali sam se sjetio da se to ne smije pitati Ëovjeka u Ëijoj knjizi
æivotinje govore ljudskim jezikom, hrane se mjeseËinom i ptice
izlijeÊu iz Ëaπe pune vina. Takoapplee ja govorio: “HoÊe li i sutra
neko od ovih velikih Srba biti veliki srpski pisac ili je to samo
privremeno tako?” Rekao sam: “Po mom sudu, uz svakog pravog
pisca ide kao pratilac, makar jednim krilom, jedan anappleeo. Ja jedino
za tebe znam da ga imaπ”. Njegov veliki prijatelj nije bio niko
sliËan DaviËu, nego mali i Ëudesni Ëovjek Duπko RadoviÊ. Kapetan
Dæon Piplfoks. Mornari iz Havane, πto stoje sa strane, sa strane.
“Beograde, dobro jutro”: “Iz malog tela i velike duπe lakπe
izrastu krila nego kad je, kao kod nas, obrnuto”. Steva je bio tijelom
nevelik, ali kad sam jednom namjeπtao bojler, a on naiπao,
potegao je bolje od mene, ja sam se zaËudio, a on se osmjehivao.
Posljednji susret sa Stevom odigrao se na tijesnom i uskom
prostoru pred kafanom “Plavi Jadran” ili “GrËka kraljica”. Za jednim
stoliÊem sjedili smo mi, a odmah do nas uparaappleen stariji
gospodin u svijetlosmeappleem odijelu sa ulaπtenim cipelama, u
druπtvu jedne mlaapplee dame. Stevo je neumorno puπio i otresao
pepeo gospodinu na nogavicu i ulaπtenu cipelu. Gospodin je
203