Studia SlavicaSavariensia 1999

Studia Slavica Savariensia 1999.
(Po ovoj je terminologiji princip hrvatskoga pravopisa sintagmofonemski.)
Kada je riječ o ruskim i šumnim suglasnicima i sonantima, treba reći da ih
karakterizira i treća pojava — tipična za sustav ruskih suglasničkih fonema:
serija od petnaest(ak) parova nepalataliziranih i palataliziranih fonema. Nepalataliziranost
se suglasničkih fonema u izoliranom položaju, ispred suglasnika i na
kraju riječi na pismu iskazuje slovom (monogramom) koje je (u tim pozicijama)
grafem za dani (paradigmo)fonem, naprimjer: slovo "be" b je grafem za
(paradigmo)fonem /b/, slovo "en" n je grafem za (paradigmo)fonem /n/.
Primjedba:
Nepalataliziranost se iskazuje i slovom koje je grafem za suglasnički (paradigmo)fonem
i slovom "tvrdi znak" iza njega (označit ćemo ga navodnicima,
kako ga i označavaju pri pisanju kada pisaći stroj toga slova nema). "Tvrdi znak"
može se nalaziti samo izmeñu slova za suglasnik i odreñenih slova za samoglasnik.
Palataliziranost se suglasnika u tri navedene pozicije na pismu iskazuje
slovom koje je grafem za nepalatalizirani suglasnik (u tri navedene pozicije) i
slovom "meki znak" (označit ćemo ga apostrofom, kao što se označava palataliziranost
suglasničkog fonema), naprimjer: slova "be" i "meki znak" b' su grafem
za (paradigmo)fonem /b'/, slova "en" i "meki znak" n' su grafem za (paradigmo)fonem
/n'/. Ovdje ćemo ponovo navesti mjesto iz D. Brozovića: "... ako koje
tipografsko slovo služi u kakvoj grafiji s a m o u dijakritičkoj funkciji uz druga
slova, onda je za grafemiku takva cjelina ne samo grafem nego i slovo, a ne
dvoslov."
Primjedbe:
1. "Meki znak" doista najčešće služi kao dodatno slovo, a i kao poseban pravopisni
znak; po interpretacijama nekih može i označavati /j/ (9; J). I premda u
sadašnjoj ruskoj grafiji "meki znak" nije ravnopravan ostalim slovima, mi o
kombinaciji: slovo za suglasnik + "meki znak" nećemo govoriti kao o jednom
slovu.
2. "Tvrdi znak" je samo označivač nepalataliziranosti kojeg suglasnika ispred
suglasnika [j], označenog slovima: ja, je, jo, ju, ali ni ovdje nećemo o
kombinaciji: slovo za suglasnik + "tvrdi znak" govoriti kao o jednom slovu.
"Meki znak" je samo u tri spomenute pozicije način označavanja (fonemske)
palataliziranosti. Kada se nepalatalizirani ili palatalizirani suglasnički fonem
nañe (neposredno) ispred samoglasničkog fonema, tada se na pismu upotrebljava
jedno od 10 slova za samoglasničke foneme, koja, prije svega, služe za
označavanje samoglasnika, ali — istovremeno, automatski — i za označavanje
nepalataliziranosti/palataliziranosti prethodnog suglasnika: a, ja, e (obrnuto), je,
y (transliteracija za "jery"), i, o, jo, u, ju. Slova za suglasnike, dakle, kad se nañu
neposredno ispred slova za samoglasnike, nisu (potpuni) grafemi za suglasničke
foneme. Slova za samoglasnike, dakle, kad se nañu neposredno iza slova za
suglasnike, jesu: grafemi za samoglasničke foneme, ali — i dio grafema za
10