Studia SlavicaSavariensia 1999

Studia Slavica Savariensia 1999.
prikrivenoj zakonitosti, tako da svaka komična situacija i šala simuliraju
uzročnost i opravdanost. Hazardnošću komičnoga pozabavio se i Bergson.
"Komično je slučajno; ono, da tako kažemo, ostaje na površini ličnosti" (Bergson
1987: 14). Stoga ne čudi silna rastresenost u komedijama, što znači da je
rastresenost neka vrsta izvora komičnog. Rastresenjak u krutosti vlastitoga
ponašanja ima nehotične promjene, nehotično ponašanje, pokrete. "Neki čovjek
koji je trčao ulicom spotakne se i padne: prolaznici se smiju. Da su mogli
pretpostaviti da ga je odjednom spopala želja da sjedne na zemlju, mislim da se
ne bi smijali. Smiju se zato što je sjeo protiv svoje volje. Prema tome, smijeh ne
izaziva iznenadna promjena njegovog ponašanja već ono što je nehotično u toj
promjeni..." (isto). Zato se uvijek smijemo rastresenjaku, njegovim nehotičnostima,
slučajnostima. Komedija koristi, kaže Hegel vanjske slučajnosti iz čijih
raznovrsnih i čudnovatih zapleta proizlaze komične situacije.
Peta teza: komično je iznenañenje. Iznenañenje je povezano sa slučajnošću,
budući da nas odreñeni postupak mora dočekati nespremne. Komična
situacija, a posebice kalambur obično sadrže okrenuti kauzalitet. Osim komične
situacije, komična osoba svijet vidi iskrivljeno, te izvlači netočne zaključke, a
tijek razmišljanja junaka često je neočekivan. Ismijavaju se obično greške u
misaonom procesu junaka (česti primjeri u parodijama). Bitno je da se iznenañenje
rasvjetljuje, zato Kant kaže da šala mora uvijek sadržavati u sebi nešto
što je u stanju da nas za jedan trenutak obmane. Komično je na taj način često
povezivano s besmislicom. Tehnika dosjetke, primjerice, radi na principima
pomicanja, misaone greške, besmislice. Upravo teško, gotovo nemoguće
definiranje komičnog proizlazi iz ove okvirne teze, budući da je uvijek teško
objasniti čemu se zapravo smijemo i kako da to utvrdimo analitičkim ispitivanjem,
stoga se šali smijemo kada je ona nešto novo, "kada nastupa kao
iznenañenje" (Freud). Komično iznenañenje nastupa ukoliko nešto malo,
neznatno uzima masku velikog (parodija). To očekivanje nečeg velikog
odjednom se raspada u svoje ništa, pa se naš utisak sastoji od obmane i od
razrješnjenja koje zatim slijedi, budući da ne možemo ostati obmanuti.
Specifičan osjećaj komike treba shvatiti tako da se duševno pripremanje na jedan
jak utisak razočarava time što dolazi slab. To dobiva karakter uživanje jer se
suvišna psihička snaga kao i svaka prevaga unutarnje energije osjeća kao ugoda
(Dessoir). No ovo uživanje u komičnom, zapravo tzv. psihičko klaćenje
(Baerwald) objašnjava više duševni proces, a manje samu pojavu i time se
približava psihologijskom shvaćanju. Ovaj osjećaj komičnog iznenañenja
Dessoir proučava na temelju tzv. zorne komike jer se komični učinak postiže
kada se na naivan način jedan slučaj ogrešuje o neku poznatu zakonitost ili kad
se nešto beznačajno natura umjesto značajnog koje očekujemo. Iako je zornost
komike teško opisati i riječima saopćiti, ovaj je autor naveo zanimljiv primjer iz
varietea: čovjek vuče uže kako bi izvukao iza kulisa konja, dolazi mu u pomoć
136