Studia SlavicaSavariensia 1999

MEDARIĆ-KOVAČIĆ
nedavno, pred smrt. Tih trideset godina najaktuelnije je rusko historijsko
razdoblje, koje se odražava u njegovim djelima. Njegova druga Dramatička
simfonija javlja se kao retouche čehovske Rusije, Srebrni golub i Petrograd
ostat će u nizu djela, koja se odigravaju na pozadini revolucije 1905.
Moskva je simbolički ljetopis predratnih godina. Mačić Letajev, Početak
vijeka autobiografskog značaja o sebi i svojim suvremenicima, bili su
posljednja tema pjesnika.”
M.Krleža, Smrt Andreja Bjeloga. Danas, god. I, br.5, Zagreb 1934.
(Spomenuti roman Mačić Letajev izvorno se zove Kotik Letaev Op.M.M.K.)
26. M.Krleža, Mañarski lirik Andrija Ady. Eseji I, Zora, Zagreb 1961., str.105.
27. Tekst Domjanićevog članka o Nadsonu završava riječima:
“U nas je dabome Nadson gotovo sasvim nepoznat, možda zato jer
je Slaven. Kad sam njegove pjesme prvi put čitao, bilo mi je žao, što sam
tolike školske godine morao gruvati kojekakove dosadne Mesijade i druge
njemačke mudrosti, i što nas nikada nitko nije uputio, da ima literature, u
kojoj bi mogli naši svoje domaće tipove, svoju slavensku muziku stiha,
literatura u kojoj bi mogli naučiti, da i umjetnost mora biti iskrena i danas ta
šaka s minijaturnom literaturom nešto znači samo po tom, što je naš narod
srodan stotini milijuna naroda, koji jednako osjeća i slično govori. Rado bih,
da sam tim riječima potaknuo koga od naše mladosti, da čita Nadsona.
Razlika jezika neće mnogo smetati i nitko neće požaliti.”(D.Domjanić,
Nadson. Savremenik, god. VII, br. 5, Zagreb 1912., str.331-332.)
81