Studia SlavicaSavariensia 1999

VLAŠIĆ-ANIĆ
nu” Poljanec:420); (b) i semantičkim ozračjem imenice “plečo” (flrame”), odnosno
sintagme “razdiraja dva pleča” (“trzajući ramenima”) - jer, u toku samog
čina samoubojstva “bacanjem pod vlak” Ana “uvlaći glavu meñu ramena”
(!):
I upravo u trenutku kad se sredina točkova poravna s njome, ona odbaci
crvenu torbicu pa se, uvukavši glavu meñu ramena, baci pod vagon na ruke
te se lakim pokretom, kao da se sprema odmah opet ustati, spusti na koljena.
(AK2:360)
4.(c) odnosno na fragment
čak se tijelo opustilo
i cvrkutalo ljubazno,
ali zato pomalo dosadno
i kao da bi natrag.
daže telo opustilos’
i čirikalo ljubezno,
no zato nemnoho skučno
i kak budto by nazad.
s izuzetno efektivnom, crnohumornom inkrustacijom “ljubaznog”, ali istodobno
i “ljubavn(ičk)og (Poljanec 362) cvrkutanja” - što nas (asocijativno) vodi k
Aninim predsmrtnim (tragično)ljubavni(čki)m monolozima, prizvanim simultano
u samu scenu umiranja, straha pred smrću i - zauvijek prekasnog - višesmisleno
znakovitog, kolebanja ’kao da bi natrag’:
I u isti mah ona se prestravi od onoga što čini. "Gdje sam? Što to
činim? Zašto?" Htjela se podići, odbaciti se nazad; ali nešto golemo, nesmiljeno
lupi je u glavu i povuče za leña. "Gospode, oprosti mi sve!" progovorila
je osjećajući da se više ne može boriti. (AK2:360);
5. Na aleatoričko zajedništvo stihova
Kako hoćete može biti
zalizat ćemo i pješčić
to što je nebo izrazilo
izlazite na stanici
zdravo zdravo Gruzija
Kak hotite možet byt’
my zaližem i pesoček
to čto nebo vyrazilo
vylezajte na vokzale
zdravstvuj zdravstvuj Gruzija
- multiasocijativni preplet ikonoklastičkih aluzija na trenutke Anine dramatične
odluke, donesene na “željezničkoj stanici”
"Onamo! govorila je u sebi gledajući u sjenku vagona, u PIJESAK
POMIJEŠAN S UGLJENOM KOJIM SU BILI ZASUTI PRAGOVI - on-
107