Studia SlavicaSavariensia 1999

Studia Slavica Savariensia 1999.
pravljati tuñe pogreške, razmrsivati zapletenu stvar - Poljanec 286) ’pravio,
zamijesio kašu neprilika’ (“zavarit’ kašu zamijesiti što, napraviti nepriliku” -
Poljanec 286), odnosno: 3. sve to ’servirao’ svome čitateljstvu - ’(naivnoj)
djeci’, koja su ga ’(dječje naivno) gutala’, i još uvijek i tridesetih godina ‘gutaju’
kao ’dnevno servirano jelo’ (!), odnosno: 4. a uza sve to, treba znati, i da
“maslom kaši ne isportiš’”, odnosno da “dobra stvar nije nikada previπe dobra”-
pa ni najklasičniji klasicizam! - crnohumornom, nadasve aktualnom,
avangardno-kritičkom ‘pljuskom društvenom ukusu’, ’svrgava’ Harms proslavljenog
klasika ’s parobroda suvremenosti’.
2. Završnim stihovima
a Gruzijka na pragu bez prestanka
ponavljala jedno te isto. - A Gruzin
pognuvši se pred planinom
čeprkao je prstima po blatu.
a gruzinka na poroge
vse tverdila. - A Gruzin
peregnuvšis’ pod goroju
šaril pal’cami v grjazi.
Harmsov Slučaj na željezničkoj pruzi - na prvi pogled dosljedno besmislen i
posve disparatan kaos asocijativnih otisaka - već ’na drugi, intertekstualni pogled’
smisleno i osmišljeno precizno, osvještava se kao gotovo nezavršivi,
proces osporavanja Tolstojeve Ane Karenjine. Svodeći Tolstojev roman na
kaotični diskontinuitet 39 stihova, Harms svoju “bitku s kanoniziranom romanesknom
strukturom” proizvodi na svim razinama istodobno: 1. razini fabularnosti,
2. razini mimetičke prostornovremenske fikcionalizacije, 3. razini Tolstojeva
realističkog analitičkog postupka karakterizacije. Završno slikovito/znakovito
svedena na “čeprkanje prstima po blatu” (Harmsova ludistička
strelica nezavršivo prodire kroz neprestano obnaživano i razarano Tolstojevo
moralizatorstvo, s osobitim obzirom na moralizatorstvo suvremeno, socrealističko!)
- Tolstojeva “kaša”, servirana djeci” groteskno je obnažena kao spektakularna
klaunijada svih, već iniciranih, “srazova” (DO) s monumentalnom
arhitektonikom smisleno-značenjskog sustava Ane Karenjine. :
(A) nesuvislošću apsurdnih iskaza Slučaj na željezničkoj pruzi provokativno
simulira Tolstojevu narativnu tehniku unutarnjeg monologa, odnosno Anin
posljednji, sve nesuvisliji unutarnji monolog prije samoubojstva (Gruzijka na
pragu koja ponavlja jedno te isto!); (B) nizom fragmenata koji aludiraju na sam
čin Anina “bacanja pod vlak” - Harms demistificira i razara Tolstojevu metodu
moralizatorske fikcionalizacije u duhu eksponiranog motta Osveta je moja, ja ću
je vratiti - ocijenjene kao “čeprkanje po blatu, po društveno-moralnoj
prljavštini” (!); (C) aleatoričkim asocijativnim dinamizmom svojstvenim dadaističkim
montažama i kolažima, Harms demonstrira vlastitu metodu “aleatoričkog
jezičnog nihilizma” (Žmegač 1986:202) u ’palimpsestnom’ postupku s grañom
112