Studia SlavicaSavariensia 1999

ГАДАНИ, МОИСЕЕНКО
pismenost – (zast.) književni spomenici.
piščalj – (hist., voj.) puška-kremenjača, arkebuza.
pjatiljetka – razdoblje od pet godina, petoljetka u SSSR - petogodišni plan
socijalističke izgradnje odnosno socijalističke privrede.
plastun – (hist., voj.) kozački pješak izvidnik.
plot – (rus. plotj) 1. put, koža, tijelo (isp. “O prokletstvo krvi, ludila i ploti”;
Krleža); 2. ljubavna strast, putenost; 3. ten, boja kože; prid. plotan i plotski –
puten, tjelesan, seksualan.
pobrežje – obala, primorje, obalni pojas.
počva – tlo, zemlja, zemljište; osnova, temelj, baza (Krleža); počvenik – čovjek
vezan uza zemlju, uz rodnu grudu (Cesarec).
podao – nizak, nitkovski; vrlo loš, slab; (hist.) prostog, niskog porijekla, neplemićki;
podlost – niskost, nitkovluk, podao postupak.
podnebesje – (starosl. i rus.) nebeske visine.
podozrenje – sumnja, sumnjičenje; nagañanje, slutnja; podozrijevati – sumnjati,
sumnjičiti; prid. podozriv – sumnijv, nepouzdan; sumnjičav, nepovjerljiv
(Krleža).
podporučnik – (zast., voj.) niži oficirski čin u ruskoj carskoj vojsci.
podpraporščik – (zast., voj.) zastavnik u ruskoj carskoj vojsci.
podroban – detaljan; podrobnost – potankost; pojedinost, detalj.
podvig – pothvat, djelo, napor, trud.
podzol – (rus. zola – “pepeo”) vrsta tla; karakterizira vlažne i svježe klime, tlo
siromašno rudnim sastojcima; hrv. izraz: pepeluša; (prid.) podzolni; podzolirati
– pretvoriti u podzol, načiniti nešto sličnim podzolu.
poftoriti i povtoriti – (rus. povtoritj) ponoviti, opetovati, repetirati.
pogoda – (ukr. i rus.) lijepo vrijeme.
pogon – naramenica, epoleta.
(po)granični – koji ima veze sa granicom, pripada granici.
pogrom – (rus. pogrom) organizirani napadaj na neoboružano stanovništvo;
masovno strijeljanje; hajka na ljude; pokolj; pogromaš – organizator pogroma
ili sudionik u njemu.
pogružen – (rus. pogruzitj – utonuti, zadubiti se) skrušen, utonuo u misli na svoj
položaj; pokajnički, potišten, utučen, slomljen, deprimiran, klonuo, pokoran,
krotak, ponizan, tih u ponašanju.
polnoglasije – (ling.) – punoglasje, pleofonija, metateza; pojava, osobito značajna
za istočnoslavenske jezike, da prema praslavenskim glasovima er, el, ol, or
izmeñu dvaju suglasnika nastaje ere, ele, olo, oro (za razliku od npr.
hrvatskoj jezika gdje u takvim slučajevima imamo lě, rě, la, ra) npr. prasl.*
berg, rus.bereg, hrv. breg-brig-brijeg; odn. prsl.*gord, rus. gorod, hrv. grad.
Polovci – ili Kumani, plemena turskog porijekla, koja su iz južnoruskih stepa
oko 1100. god. stigla u Vlašku i Moldaviju; pred najezdom Mongola naselili su
225