Studia SlavicaSavariensia 1999

Studia Slavica Savariensia 1999.
najmanji znak koji se piše samostalno i odvojeno u nizu), pa grafemi mogu biti
jednostavni, ako se upotrebljava jedan grafički znak, i složeni — digrami (sa dva
znaka — naše lj), trigrami (francusko eau), tetragrami itd. Grafemi su
monovalentni, ako su uvijek ostvarenje jednog fonema (naše se g uvijek čita g),
polivalentni, ako su ostvarenje više fonema (francusko s je i s i z), ili ekvivalentni,
ako su dva grafema ostvarenje istog fonema (španjolsko b i v)." (6; 47)
Pod naslovom "Fonologija hrvatskoga jezika" Dalibor Brozović piše: "Osnovne
su jedinice svake grafije grafemi. Ukupnost svih grafema bilo koje grafije
zovemo njezinim grafemskim inventarom ili grafemskim s a s t a v o m, a način
kako je neka grafija organizirana i ukupnost unutarnjih odnosa u njezinu
okviru... grafijskim s u s t a v o m. Hrvatska grafija ima t r i d e s e t grafema."
(7; 391)
Na stranici 392. kaže se da su: "... grafemi osnovne jedinice svake g r a f i j e,
ali osnovne jedinice pojedinoga p i s m a nisu grafemi nego slova. Slovo je
materijalna, vizualna pojava u većoj mjeri nego grafem. Slova se dalje dijele na
t e m e l j n a, koja su jednostavno znakovi nekoga pisma, i na i z v e d e n a,
koja se od temeljnih prave s pomoću osobitih grafijskih sredstava, zvanih dijakritičnim
znacima."
Na istoj, 392. stranici još se kaže da: "Grafemi iz grafemskoga sastava hrvatske
abecede mogu se podijeliti u tri kategorije: temeljna slova, izvedena slova i
dvoslovi. Dvoslovi (digrafi, digrami) sadrže dva slova, koja kao jedinstven
grafem predstavljaju nerazdvojenu cjelinu."
Upotrijebljeni su nazivi: jednoslovni grafemi/jednoslovi/ monografi/monogrami,
govori se o postojanju trigrafa/troslova/trigrama te o postojanju stopljenih/
fuzijskih slova (umjesto izvedenih slova ili umjesto dvoslova).
Na 393. stranici iste knjige Brozović primjećuje: "... moramo razlikovati slovo
prema grafičkim i tehničko-tiskarskim (tipografskim) kriterijima. Tipografsko je
slovo svaki samostalan, odvojen lik, a ako koje tipografsko slovo služi u kojoj
grafiji s a m o u dijakritičkoj funkciji uz druga slova, onda je za grafemiku
takva cjelina ne samo grafem nego i slovo, a ne dvoslov. U latiničkim grafijama
s kojima mi zasad imamo izravnih dodira, nema takvih slučajeva."
Knjiga koju navodimo ima i odjeljak "Fonetika hrvatskoga književnog jezika", u
kojem Ivo Škarić na stranici 338. (točka 870) kaže: "Naš je suvremeni pravopis
postavljen prije teorijskog razgraničenja fonetike i fonologije (...) i intuitivno je
utemeljen (kao i većina drugih) na fonemskim načelima, a svjesno na fonetičkima."
Godine 1993. u Bratislavi je izišla Encyklopédia jazykovedy, u kojoj nalazimo:
"grafem, slovo — osnovna jedinica pismenog sustava za fiksiranje glasova, koja
korespondira s fonemom, osnovnom jedinicom fonološkog sustava danoga jezika...
Za fiksiranje triju slovačkih fonema upotrebljavaju se kombinacije dvaju
grafema: ch, dz, dž. To su tzv. sastavljenice. U njemačkom se sastavljenicom sch
6