Studia SlavicaSavariensia 1999

VLAŠIĆ-ANIĆ
kulminirao Aninim samoubojstvom pod kotačima vlaka,
Harmsova ’Jarryjevsko-dadaistička’ parafraza Ane Karenjine kao Slučaja na
željezničkoj pruzi - aktivira svoj nesumnjivi poetičko-ikonoklastički naboj.
Svjesnim infantilnim nemarom Harms se poigrava s atomiziranim ostacima Tolstojeva
leitmotivskog, tematsko-psiholoπkog kompleksa “željeznička stanica”
(fikcionaliziranog sudbonosnim rekvizitorijem realističkog milleaua). Kod Tolstoja
ga možemo pratiti u majstorskim varijacijama realističkog analitičkog postupka
(Flaker 1974:333) kojim je gotovo savršeno gradiran kao jedan od značajnih
elemenata dubinske romaneskne strukture, npr.:
stanici
(A) od prvog susreta Vronskog s Anom na moskovskoj željezničkoj
Približavanje vlaka očitovalo se sve više i više pripremnim kretanjem
u postaji, trčanjem nosača, pojavom oružnika i željezničara, te dolaskom
onih koji su ga očekivali. Kroz mraznu paru vidjeli su se radnici u
kožusima, u mekim pustenim čizmama, gdje prelaze preko tračnica kolosijeka,
koji su se izvijali. Čuo se zvižduk lokomotive i gibanje nečega teškoga.
(AK1:95)
nad kojim se već kao “loš znak« (AK1:104) nadvija ’slučaj smrt (čuvara pruge)
pod kotačima vlaka’
Bio je satran čuvar pruge, pijan ili suviše umoran zbog jake studeni nije čuo
vlaka, koji se kretao natraške. (AK1:102);
(B) preko Anina zlokobnog sna koji se nameće već na putovanju (željeznicom)
prema Moskvi
Neprekidno su je hvatali časovi sumnje: je li vagon naprijed ili natrag, ili
sasvim stoji? (...) Na časak sabere se i shvati, da je mršavi seljak, koji je
ušao u dugu kaputu od nankina, kojemu je manjkao gumb, bio ložač, da je
gledao toplomjer, da su vjetar i snijeg provalili za njim na vrata: ali onda se
opet sve pomiješalo ... Seljak taj duga stasa stao je nešto gristi na zidu;
starica je počela protezati noge preko cijele duljine vagona i napunila ga u
obliku crna oblaka; onda je nešto straπno zaškripalo i lupilo, kao da su nekoga
razdirali; zatim je crven oganj zablijeπtio oči, i onda je sve pokrio zid.
(AK1:159);
103