Studia SlavicaSavariensia 1999
Studia SlavicaSavariensia 1999
Studia SlavicaSavariensia 1999
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Studia</strong> Slavica Savariensia <strong>1999</strong>.<br />
postavniti još jedan dublji zahtjev. Za komično su potrebni beskrajna dobra volja<br />
i samopouzdanje, čovjek treba biti iznad svoje vlastite proturječnosti umjesto da<br />
je zbog nje ogorčen i nesretan, potrebne su blaženost i sreća subjektivnosti koja<br />
sigurna u samu sebe može podnijeti poništenje svojih ciljeva. Definiciju<br />
komičnog iz psihološkog i sociološkog kuta dao je Freud koji komično definira<br />
kao "nenadano otkriće proizašlo iz socijalnih odnosa meñu ljudima", mada on<br />
navodi i "uštedu afektivnog života" ili potisnutu nesvjesnu seksualnost koja se<br />
ponovno ekonomično javlja u svijesti. Komično za Freuda ima pečat infantilnosti<br />
pa ga možemo shvatiti i kao ponovno osvojeni izgubljeni dječji smijeh.<br />
Jean Paul je komično odredio kao užitak ili fantaziju i poeziju razuma<br />
osloboñenog okova i puštenog na slobodu, a postoje tri bitna elementa koja<br />
dijele to zadovoljstvo razuma od drugih zadovoljstava. Kao prvo, to je sloboda<br />
komičnog što mu omogućuje da klizi izmeñu razuma i srca. Drugi element je<br />
susjedstvo komičnog i duhovitog, dok je treći element - ljepota neodreñenosti,<br />
odnosno dvojba izmeñu prividno neugodnog (ništavnost tuñeg rasuñivanja) i<br />
ugodnog (pravilnost vlastitog pogleda). Bergsonove su definicije komičnog<br />
danas već klasične. Komično on izvlači iz automatizma individualne navike i<br />
društvene konvencionalnosti. Komična je svaka mehanizacija (kretnji, govora i<br />
sl.). Osim ove temeljne Bergsonove teze postoji niz drugih, jer Bergson je<br />
postavio preda se zahtjev odrediti postupke koji proizvode komično. Komedija<br />
koristi komične postupke kao što su ponavljanje, obrat i interferencija serija, dok<br />
im je cilj uvijek isti - postići mehanizaciju života. Pirandello je komično<br />
definirao u suprotnosti s humorističnim. Komično je zapažanje protivnog što<br />
ilustrira zanimljivim primjerom stare gospoñe u mladenačkim haljinama, dok je<br />
humoristično osjećanje protivnog (gospoña se kinñuri kako bi zadržala svog<br />
mladog supruga). Humoristično je stoga, rashlañena komika. Hartmann je<br />
istaknuo bitne momente komičnog koji su se povijesno pojavili jedan za drugim,<br />
ali koji tek u svojoj ukupnosti daju potpunu sliku o tom fenomenu. Tako je on<br />
pokušao odrediti četiri bitna momenta komičnog, a to su: besmisao, privid<br />
značajnog ili važnog, samoukidanje privida u ništavno i samoukidanje privida u<br />
neočekivano. Navedeni momenti nisu uvijek oštro odvojeni, već prelaze jedan u<br />
drugi. Hartmann je prvenstveno pokušao odrediti komično prema fenomenima<br />
ljudskoga života. Time je stvorio tri skupine koje su neka vrsta gradacije<br />
komičnog. Prvu bi skupinu predstavljale moralne slabosti i sićušnosti koje se<br />
rado prikazuju kao snaga, a to su: nedosljednost, kolebljivost, lijenost, nestrpljenje,<br />
kukavičluk, lakovjernost i sl.U tim je slabostima stvarno komična njihova<br />
tendencija da se maskiraju i pokažu kao nešto suprotno, dok kao same moralne<br />
karakteristike nisu komične. Drugoj skupini pripadaju jači intelektualni defekti<br />
što se bliži besmislici, a to su: glupost i nepromišljenost, samoljublje, nametljivost,<br />
kruto pridržavanje konvencija. I tu je važna prikrivenost, odnosno da<br />
krutost, nelogičnost i drugi intelektualni defekti isprva izgledaju kao mudrost i<br />
130
Change language