Studia SlavicaSavariensia 1999

VOJVODIĆ
Propp prestaje biti smiješno. Ovaj autor tvrdi kako je smiješna polovična
nepristojnost. Teza da komično ne izaziva veliku bol niti nanosi veliku štetu
povezana je s emocionalnom neosjetljivošću, jer kako možemo odrediti granicu
male i velike boli, ili nesreće. Time se pozabavio Bergson napominjući kako
smijeh prati neosjetljivost, a smijeh nema većeg neprijatelja od emocija. Drugim
riječima, ako nekoga sažaljevamo, ne možemo mu se smijati. S druge strane,
sažaljenja možda i ne mora biti. Situacija u kojoj se dijete spotakne i padne nije
ni upola komična, kao situacija u kojoj pada napirlitani malograñanin, ili "da car
padne na paradi pukli bismo od smijeha" (Marić 1968: 20).
Treća teza o komičnom ujedno je i temeljna Bergsonova: komično
predstavlja automatizam. Ovaj autor navodi kako je uvijek više komična krutost
nego ružnoća. Sva ukrućena lica su smiješna. Komedije dobro znaju za ovaj
princip predočavanja mehaničkog rasporeda, te često koriste komične prizore
kao igru "vrag na oprugu" ili "lutka na koncu". Ne samo u pojedinoj situaciji,
nego i sam čovjek postaje komičan kada je nalik na neku stvar, kada je
pretjerano krut čime oponaša najobičniji mehanizam, ili automatizam, tj.
kretanje bez života. Komični karakteri su stoga rastrešenjaci (Don Quijote je
nešto najsmješnije što se može zamisliti, kaže Bergson). U tih rastrešenjaka
prvenstveno opažamo geste, bilo automatizirane ili pretjerane. Pokreti klauna su
komični jer su pretjerani. A mi se upravo smijemo pretjeranom utrošku energije.
Posebno su komični besmisleni i neumjereni pokreti 6 . Komičan je onaj, kaže
Freud, koji u usporedbi s nama na svoje tjelesne radnje troši suviše, a na svoje
duševne premalo energije i naš je smijeh izraz nadmoći, a tu nadmoć osjećamo
kao uživanje. Dok u obrnutoj situaciji: kada je tjelesni utrošak manji, a duševni
veći, mi se ne smijemo, nego divimo. Stoga se u komediji nalazimo čim geste
prevladaju nad djelima. Djelo je nešto što činimo namjerno, dok nam se gesta
otme, ona je automatska. Ovaj automatizam koji dovodi do komične situacije ili
do gestikulacijske komike najviše pogoduje nekim djelatnostima koje su već
same po sebi automatizirane. Za komični automatizam posebno je popularna
profesija kuhara, liječnička i to upravo rutina liječničke prakse, a posebice
državni, administrativni poslovi 7 .
Četvrta teza vezana uz komično jest slučaj. "Komično je prikazivanje
vladavine slučaja", kaže Max Dessoir. Pojam slučaj suprotan je pojmu sudbine
na kojem se temelji tragično, no svaki slučaj mora biti zasnovan na nekoj
6
vidi: Freud, Dosetka i njen odnos prema nesvesnom. Smijemo se pretjeranim
pokretima, primjerice dirigentu ili kuglašu nakon bačene kugle. Dijete, čovjek iz naroda
ili pripadnici odreñenih rasa kada nešto opisuju, pokretima prate riječi i time povezuju
mimičko prikazivanje s jezičnim. Pogotovo to čine kako bi prikazali veliko (podignuta
ruka, razrogačene oči) i malo (spuštanje do poda, mijenjanje glasa).
7 vidi Propp, Ismijavanje profesija u Problemi komike i smeha.
135