Studia SlavicaSavariensia 1999

ГАДАНИ, МОИСЕЕНКО
kaznokrad – (zast.) pronevjerilac, kradljivac državne imovine, defraudant.
KGB – skrać. za rus. Komitet Gosudarstvennoj Bezopasnosti – Odbor za državnu
sigurnost.
keržak – (zast.) staroobrednik; keržanka i keržačka.
kibitka – 1.ruska laka putnička kola ili saonice, obično s natkrovljem; 2. vrsta
mongolskog šatora.
kijot (kivot i ćivot) – (grč. i rus.) u ruskom pravoslavlju okvir za ikonu; ormarić
s ikonama.
kika – (hist.) ukras na glavi udatih žena u staroj Rusiji.
kikimora – (folk.) avet, strašilo, sablast, bauk, mora, utvara (u ženskom liku);
(fig., šalj., vulg.) vještica, nakaza, strašilo, rugoba (o ženi).
Kipčaki i Kipčaci – narod iz grupe Turaka; od 11. do 13. st. nastanivali područje
sjev. od Crnoga mora i Kaspijskog jezera. Sredinom 13. st. pokoreni od
Mongola, ušli su u sastav Zlatne Horde. (prid.) kipčački.
kirasir – (hist., voj.) oklopnik; konjanik teške konjice u ruskoj carskoj vojsci.
Kirgiz(s)tan – (Kirgizija) nezavisna država u središnjoj Aziji (ranije u sklopu
SSSR), glavni grad Biškek; Kirgiz, Kirgiskinja; kirgiski.
kiselj – rusko jelo od krumpirova brašna prelivenog voćnim sokom.
kislorod - (kem.) kisik (kod nekih starih hrvatskih pisaca).
kistenj – (hist.) perni buzdovan, topuz; oružje ruskih hajduka i razbojnika.
kišlak – selo, naselje u Srednjoj Aziji.
kitajka – vrsta tkanine, nankin.
kiver – (hist., voj.) čako (kruta, visoka vojnička kapa).
kizjak – gorivo od sušene goveñe balege u južnim stepnim krajevima Rusije i
Sjevernog Kavkaza.
kizljarka – (hist.) vrsta kavkaske rakije od grožña.
klobuk – (hist.) kapa ruskih kaluñera; kamilavka.
ključnik – (zast.) ekonom, upravljač kućom.
knut – (rus.) 1. kožni bič s olovnim kuglicama ili bodljama na kraju koji se
upotrebljavao za kažnjavanje u Rusiji za vrijeme carizma (do 1845. kada je
zamijenjen trostrukim kožnim remenom); 2.(fig.) strog režim, vladavina nasilja;
isto i knuta.
knjaz – (rus.) 1.knez, osobito kao titula poglavara države kod starih Rusa; 2. u
srednjem vijeku i sve do propasti ruskog samodržavlja najviša plemička titula;
(žen.) knjaginja; (prid.) knjaževski; (izv.) knjaževina i knjažestvo.
kobza – starinski ukrajinski muzički instrument sa 8 žica, sličan liri; uza nj
kobzari (ukrajinski narodni pjevači, pjesnici) pjevaju narodne pjesme, biline.
kočevati – skitati se, lutati, živjeti nomadskim životom (Krleža).
kočevje – seoba; boravište nomada; nomadski logor.
kočevnik – čergar, nomad.
kokošnik – (etn.) ženska kapa u obliku visokog dijadema u staroj ruskoj nošnji.
211