Studia SlavicaSavariensia 1999

ГАДАНИ, МОИСЕЕНКО
Pugačov Jemeljan Ivanovič (o.1742.–75.), donski kazak, podigao ustanak
1773.–75. protiv Katarine II; pomagali ga seljaci; poslije početnih uspjeha
poražen, uhvaćen i pogubljen u Moskvi.
purga – mećava, vijavica, snježna oluja u ruskim sibirskim stepama.
pustinj – (zast.) malen zabačen pravoslavni samostan (udaljen od naseobina).
pustinja – (geogr.) (rus. pustynja) područje koje zbog velike oskudice vlage
nema razvijenog vegetacijskog pokrova.
puška – top; (v.) Car Puška.
Puškin – grad u Rusiji južno od Sankt-Petersburga; današnje ime za nekadašnje
Carskoje selo (od 1920. do 1937. god. Detskoje selo).
putešestvije – put, putovanje.
putina – masovni pokret ribe; sezona ribolova.
R
rab – (crkv.-slav. i rus.) rob, sluga; rab božji – vjernik, kršćanin; žen. raba –
prema rab (raba božja).
rabfak – (skrać. za rus. rabočij fakuljtet) radnički fakultet.
rabotnik – radnik.
raka – (crkv.) sanduk s relikvijama svetaca.
raskol – (hist., rel.) raskolništvo, otpadništvo, šizma; staroobredništvo (v.).
raskoljnik – 1. (hist., rel.) šizmatik, pripadnik pravoslavne ruske sekte starovjeraca
ili staroobrednika; ispočetka protivnici reforme patrijarha Nikona (17
st.); podijelili se na “popovce” i “bespopovce”; progonjeni od carske vlasti;
postoje i danas po čitavom svijetu; 2. ( fig.) sektaš, razbijaš, frakcionaš, disident.
Raskoljnikov – lik iz romana F.M.Dostojevskoga Zločin i kazna; student koji
ubija staru lihvarku da bi njenim novcem pomagao siromašne, ali se postepeno
kaje i predaje u ruke vlastima (Krleža).
raskoš – (rus. roskoš’) (iz)obilje, bujnost;
raskošan – luksuzan, rasipan; sjajan, divan; (iz)obilan, bujan (bilje).
Rasputin Grigorij Jefimovič (1872. – 1916.); rus. monah; tobožni vidovnjak;
utjecao na politiku cara Nikole II.
rastočitelj – rasipnik, raspikuća.
razborka – (žarg.) „razvedrivanje odnosa” meñu kriminalcima.
razglagolstvije – (rus. razglagoljstvovanije) naklapanje, brbljanje, besadržajno
raspravljanje, “mlaćenje prazne slame” (J.Ibler).
razgrom – rušenje, razorenje, razbijanje, opustošenje, uništenje; (voj.) poraz;
propast, slom, rasulo; nered, zbrka, metež, kaos.
razgul – obijesno veselje, zabava; pirovanje, pijanče(va)nje, lumpanje, terevenčanje;
(fig.) razularenost, razuzdanost, pomama, obijest, razbješnjenost,
bješnjenje.
229