04.09.2023 Views

Paun Es Durlic Rumânjii na zálasku sunca - Româńii în apus de soare

Paun Es Durlić Pain Es Durlici Româńii în apus de soare Rumânjii na zalasku sunca Romanians at the end of the road

Paun Es Durlić
Pain Es Durlici
Româńii în apus de soare
Rumânjii na zalasku sunca
Romanians at the end of the road

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Izabrane studije iz vlaškog folklora<br />

Otada je ostalo sedam postova, jer je <strong>na</strong> početku bilo samo sedam svetaca, koji su<br />

izgradili nebo. Bog je toj sedmorici svetaca dao krila, da bi mogli da se spuste <strong>na</strong><br />

dno zemlje, kod rohma<strong>na</strong> [<strong>na</strong>p. podzem<strong>na</strong> bića, mitološki preci Rumu<strong>na</strong>], odakle<br />

će uzimati drago kamenje kojeg nije bilo <strong>na</strong> zemlji. I donesoše sveci odan<strong>de</strong> takvo<br />

kamenje, providno kao staklo i plavo kao cvet vodopije i kao oči anđela, i od toga<br />

<strong>na</strong>praviše nebo kao svod preko zemlje, i podupreše ga sa sedam stubova, izgrađenih<br />

takođe od dragog kamenja. Stubovi drže nebo, i to je težak posao, jer je nebo<br />

teško i veliko kao zvono. Apostoli su molili Boga da poruči ljudima da otada, pa do<br />

kraja sveta, drže onih sedam postova da stubovi ne bi oslabili, jer bi se tada nebo<br />

prevrnulo. Stubova, kao i postova, ima četiri, ali o<strong>na</strong> tri stuba, koji čine da postova<br />

bu<strong>de</strong> sedam, jesu pomoćni stubovi, koji, kada četiri glav<strong>na</strong> stuba previše popuste,<br />

preuzimaju <strong>na</strong> sebe teret neba.<br />

Kad je izgradnja završe<strong>na</strong>, Sunce i Mesec su se popeli <strong>na</strong> nebo i veoma su se<br />

obradovali što su sada imali po čemu da hodaju dok vrše svoj posao. I njihova vatre<strong>na</strong><br />

kola imala su sada čvrst put pod svojim točkovima, i mogla su lakše da idu i pravilnije<br />

da se kreću. Jer njihov put je sada čvrst, od dragog kamenja, a mi ih sa zemlje<br />

sada vidimo kao kroz prozor. Otada ni Sunce ne peče tako jako, kao pre, kada nije<br />

bilo neba, i zemlja je izgledala kao pustinja, jer je Sunce bilo toliko jarko da je pržilo<br />

sve kuda je prolazilo. Ljudi su tada s jedne strane bili srećni što su imali svetlost,<br />

a s druge strane bili su vrlo tužni što im se sve sušilo. Zato su ljudi radosno držali<br />

postove koje im je Bog odredio, samo da se svrši izgradnja neba.<br />

Nebesa<br />

Ima <strong>de</strong>vet nebesa, postavljenih jedno preko drugog, i svako od njih je <strong>na</strong>pravljeno<br />

od dragog kamenja. Bog stoji <strong>na</strong> <strong>de</strong>vetom nebu zajedno sa sv. Nikolom, sa<br />

kojim se dogovara o upravljanju <strong>na</strong>d ljudima. I sv. Trojica takođe tamo boravi. Na<br />

prvom nebu borave sveto Sunce, sveti Mesec i sveti Ilija. Na ostalima borave sveci<br />

prema rangu. Deveto nebo je obasjano jarkom svetlošću, i kada se otvori nebo, vi<strong>de</strong><br />

se postavljene trpeze jer je tamo Raj. Nebesa se otvaraju samo jednom u godini, <strong>na</strong><br />

Bogojavljenje. Na nebu je godi<strong>na</strong> kao jedan dan. Kada je <strong>na</strong> zemlji ponoć, <strong>na</strong> nebu je<br />

jutrenje i tada anđeli igraju u krug oko sv. Trojice.“ 39) Po drugim rumunskim legendama,<br />

koje takođe sadrže predstavu o uranskim stratumima, Raj se <strong>na</strong>lazi <strong>na</strong> pretposlednjem<br />

nebu, a ov<strong>de</strong> je dignuto usled nepažnje ili grešaka ljudi. 40) Ovo nebo se<br />

39) Isto.<br />

40) Veoma rano sam u rodnoj Rudnoj Glavi upio priče da se nebo <strong>na</strong>slanja <strong>na</strong> zemlju. Iz svog<br />

„Pavlovog potoka” posmatrao sam okolne visove i mislio kako se nebo oslanja baš <strong>na</strong> njih. Jednom,<br />

povučen nekom mističnom silom, sa svojih nepunih sedam godi<strong>na</strong>, pove<strong>de</strong>m dva svoja mlađa druga,<br />

Petra i Životu, kroz čkalj, trnje, lijane, gustiš i svakojaku travuljinu koja je bila višlja od <strong>na</strong>s, <strong>na</strong> Rudnoglavsko<br />

brdo, <strong>na</strong> koje se ni odrasli nisu pentrali bez preke potrebe, čvrsto im obećavši da ćemo, kada<br />

tamo stignemo, dotaći nebo! Posle putovanja koje je trajalo čitavu večnost, umorni, prljavi, po<strong>de</strong>rani,<br />

gladni i žedni - stigosmo <strong>na</strong> sam vrh, ali tamo neba nije bilo! Umesto njega, pucao je vidik prema Du<strong>na</strong>vu,<br />

sa još bezbroj zatalasanih visova između mesta g<strong>de</strong> smo stajali i kraja sveta za koji sam nekako<br />

odmah z<strong>na</strong>o da se <strong>na</strong>lazi tamo, u daljini, g<strong>de</strong> se skupilo jato belih oblaka. Kasnije, kada sam pregrmeo<br />

silne batine i kada je majka Gergi<strong>na</strong>, tepajući i grleći me, uspela da iz mene izvuče stidljivo priz<strong>na</strong>nje,<br />

311

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!