04.09.2023 Views

Paun Es Durlic Rumânjii na zálasku sunca - Româńii în apus de soare

Paun Es Durlić Pain Es Durlici Româńii în apus de soare Rumânjii na zalasku sunca Romanians at the end of the road

Paun Es Durlić
Pain Es Durlici
Româńii în apus de soare
Rumânjii na zalasku sunca
Romanians at the end of the road

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Paun</strong> <strong>Es</strong> Durlić<br />

semenom se završava. Zato sveta pravila, koja uranski bog neprestano drži u krilu,<br />

ne daju da se hieros gamos („sveti brakˮ) ostvari, već se incest<strong>na</strong> pretnja razrešava<br />

ritualnom žrtvom (samoubistvom). Neminovno je bilo da taj rites <strong>de</strong> passage bu<strong>de</strong><br />

baš smrt utapanjem u vodu, jer je voda (vlaga) potreb<strong>na</strong> semenu više nego išta da<br />

isklija kako bi novi agrarni ciklus mogao da počne. 23) Ako, pak, razloge za zabrane<br />

incestnog braka tražimo u sveri racio<strong>na</strong>lnog, opet u agrarnoj ekonomiji <strong>na</strong>lazimo<br />

dobre razloge za njegovo uvođenje: zabranom braka među srodnicima podstiče se<br />

uzimanje van roda, čime se istovremeno obezbeđuje preko potrebno širenje površi<strong>na</strong><br />

obradivog zemljišta.<br />

Zemljoradnička kultura prenosi i<strong>de</strong>je o cikličnom rađanju i umiranju, pored<br />

generativnog, i <strong>na</strong> ta<strong>na</strong>taloški plan. Kreacionistički motivi dobijaju svoje glavne ju<strong>na</strong>ke<br />

u likovima prvih ljudi „stvorenih od zemljeˮ, a mrtvi se inhumiraju, vraćaju<br />

Majci Zemlji u potajnoj <strong>na</strong>di da će ih o<strong>na</strong> ponovo roditi. Stoga se uranskim božanstvima,<br />

koja prvobitno upravljaju kultom plodnosti, pridodaje i kult mrtvih. U toj<br />

transpoziciji leže, uvereni smo, lu<strong>na</strong>rni koreni marturije. Marturija je, u suštini, magijski<br />

uticaj <strong>na</strong> uranska božanstva s ciljem da se pokojnici vrate među žive, a prilike<br />

u kojima se to očekuje sasvim su u skladu sa ritmom vegetabilnog sveta.<br />

Solarni aspekt. Lu<strong>na</strong>r<strong>na</strong> hijerofanija, vidimo iz primera, nije glav<strong>na</strong> u marturiji.<br />

Štaviše, lu<strong>na</strong>r<strong>na</strong> hijerofanija potisnuta je sasvim <strong>na</strong> račun solarne i u nekim<br />

oblicima pogrebnog pevanja, čija je svrha da pokojnika pripremi za s<strong>na</strong>laženje u<br />

„posmrtnoj geografijiˮ. Tzv. „pesme zoreˮ, o kojima je reč, 24) i koje se u sam osvit,<br />

23) U vlaško-rumunskim mitološkim pesmama o ženidbi Sunca, Lu<strong>na</strong> ima različita ime<strong>na</strong>:<br />

Lu<strong>na</strong>, Ilea<strong>na</strong>, Lea<strong>na</strong>, Ia<strong>na</strong> S<strong>în</strong>zia<strong>na</strong>, Ilea<strong>na</strong> Cos<strong>în</strong>zea<strong>na</strong> (u rumunskim i starijim vlaškim zapisima), ili<br />

Ja<strong>na</strong>, Ja<strong>na</strong> Sîmdzîja<strong>na</strong> (u <strong>na</strong>šem materijalu). Očito je reč o spajanju neke lokalne lu<strong>na</strong>rne epifanije sa<br />

rimskom boginjom nebeske svetlosti Janom, i poz<strong>na</strong>tom italskom boginjom plodnosti, materinstva i<br />

divljači, Dijanom, koja je <strong>na</strong> Karpatsko-du<strong>na</strong>vskom području u rimsko vreme bila veoma popular<strong>na</strong>.<br />

Etimološku i<strong>de</strong>ntifikaciju Sinziene i svete Dijane, prihvata D. Antonijević u svojoj knjizi Ritualni trans,<br />

[Beograd, 1990, str. 203] mada čuveni rumunski lingvista, Al. Rosseti, oblik S<strong>în</strong>ziene izvodi iz lat. Sanctus<br />

Johannes. [Vidi: Istoria limbii romane, Bucureşti, 1986, str. 129]. Lat. Sanctus Johannes pre je, po<br />

<strong>na</strong>šem mišljenju, mogao dati rumunski oblik S<strong>în</strong>zion, koga, kao <strong>de</strong>monsko biće Ion S<strong>în</strong>zion, poneg<strong>de</strong><br />

srećemo u rumunskim bajalicama, (kod <strong>na</strong>ših Vlaha Jon S<strong>în</strong>đijon, Jon Sîmdzîjon i sl.). Sama Dija<strong>na</strong><br />

(zbog ime<strong>na</strong> izve<strong>de</strong>nog od indoevropskog *di „sijatiˮ), smatra<strong>na</strong> je i za boginju svetlosti, pa je poistovećiva<strong>na</strong><br />

sa rimskom boginjom meseca Lunom. [D. Srejović, A. Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke<br />

i rimske mitologije, Beograd, 1987, kod reči Dija<strong>na</strong>]. Cela ova materija ima nesumnjivo stariju kulturnu<br />

podlogu, i to orijentalnu. Na to <strong>na</strong>s, između ostalog, upućuje Ilea<strong>na</strong> kao jedno od ime<strong>na</strong> Meseca. Poz<strong>na</strong>to<br />

je da je religijama Mesopotamije termin a<strong>na</strong> oz<strong>na</strong>čavao „neboˮ a il je bio opšte rašireni pojam sa<br />

z<strong>na</strong>čenjem „bog, božanstvoˮ. (M. Višić, Zakonici drevne Mesopotamije, Beograd, 1985, str. 14 i 34).<br />

Shodno tome, <strong>na</strong>ša Ilea<strong>na</strong> treba da je II-A<strong>na</strong>, „boginja nebaˮ. Nema sumnje da je svim ovim likovima<br />

prauzor Velika Majka, čiji je kult bio podržavan od <strong>na</strong>jstarijih vreme<strong>na</strong> u htonskim agrikulturama Male<br />

Azije. (O Jani kod drugih balkanskih <strong>na</strong>roda, vidi u: Љ. Раденковић, Народна бајања код Јужних<br />

Словена, Београд, 1996, стр. 40-41).<br />

24) Ove pogrebne pesme su se <strong>na</strong> ispitivanom prostoru potpuno izobičajile, a prilično su se<br />

kod Vlaha razredila i ostala jutarnja posmrt<strong>na</strong> pevanja. Kod Bufa<strong>na</strong> u Majdanpeku „zoreˮ su se pevale<br />

do posle Drugog svtskog rata. Etnomuzikolog Milan Vlajin uspeo je da snimi jedan primer u Jabukovcu<br />

šez<strong>de</strong>setih godi<strong>na</strong> (v. isti, Карактеристике музичког фолклора из околине Неготина, Мокранчеви<br />

дани 1967, Зајечар, 1969, стр. 20-21). Kod Rumu<strong>na</strong> u jugoslovenskom Ba<strong>na</strong>tu C<strong>în</strong>tecul zorilor praktikuje<br />

se samo u selima Fratuca, kolonista iz planinskog <strong>de</strong>la rumunskog Ba<strong>na</strong>ta. Radu Flora ističe da<br />

332

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!