Slavoljub Gacović POREKLO I POSTOJBINA RUMUNA (VLAHA)

106 Slavoljub Gacović
oni u izobilju imaju vrlo dobrog sira, mleka i mesa, više od svih
naroda...”. 367 U ovom odlomku se prepoznaje preuzimanje ideje iz
navedenih maĊarskih hronika o Vlasima (Blazi) koji su romanorum
pastores. Oni su, prema mišljenju francuskog anonimnog autora,
pobegli iz Panonije u vreme dolaska Ugara krajem IX – poĉetkom X
veka, i to bi, pored metanastaziĉke migracije Sermisiana iz 685.
godine bila prva migracija Vlaha, tj. Rumuna na prostor Makedonije,
Ahaje i grada Tesalonike sa panonskog prostora, pored one migracije
Vlaha ka Makedoniji, Epiru i Heladi (Tesaliji) koja se dogodila u
vreme upada Peĉenega tokom XXI veka ili pak one migracije ili
deportacije Vlaha nakon svršetka ustanka Petra Deljana 1041. godine
sa obala Save i Dunava, tj. sa prostora bivše provincije Pannonia
Sirmiensis, Dacia Traiana, Moesia Superior i Dacia Ripensis, negde
sredinom XI veka, koju pominje Kekavmen.
Migracije manjih amplituda koje se dešavaju u vremenu od XI
do XIV veka pokreću Albance i Vlahe/Aromune iz Epira u njihovim
migracijama ka jugu, u kontinentalnu Grĉku sve do Peloponeza, i ka
jugozapadu preko Crne Gore, Hercegovine i Dalmacije 368 do Istre.
Uzroci ovih migracija su krstaški pohodi koji idu preko Balkanskog
poluostrva, latinski pohodi XIIIXIV veka, borbe Stefana Dušana
Silnog i drugi. Valja reći da su Vlasi „od XIII do sredine XV veka
potiskivani sa krajnjeg dela severozapadne Srbije, tj. iz Maĉve. Za
vreme ugarske vladavine tamo su naseljeni ratari katolici, pored
postojećeg domaćeg zemljoradniĉkog ţivlja.” 369
Pljaĉkaški pohodi i osvajanja balkanskih prostora od strane
Otomanske imperije doveli su do velikih demografskih kretanja na
367 G. Popa-Lisseanu, Descriptio Europae Orientalis, IV, Bucureşti, 1934, p. 17:
„Notandam /est hic/ quod inter machedoniam, achayam et thesalonicam est quidam
populus ualde magnus et spatiosus qui uocantur blazi, qui et olim fuerunt romanorum
pastores, ac in ungaria ubi erant pascua romanorum propter nimiam terre uiriditatem
et fertilitatem olim morabantur. Sed tandem ab ungaris inde expulsi, ad partes illas
fugierunt; habundant enim caseis optimis, lacte et carnibus super omnes nationes...”;
Anonymi Descriptio Europae Orientalis, ed. O. Górka, Cracovia, 1916, 13.
368 Ante Milošević, Stećci i Vlasi. Stećci i vlaške migracije 14. i 15. stoljeća u
Dalmaciji i jugozapadnoj Bosni, Split, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture
Split, 1991, preuzeto od Andrej Ĉebotarev, Ocjene i prikazi, u: Povijesni prilozi, br.
14, 321 (1995).
369 Bogumil Hrabak, op. cit., 13.