Englesko hrvatski enciklopedijski rječnik istraživanja i ... - Ina

electrum 281
embayment
ljivim fl uidom (high-conductivity fl uid) kada struje
kroz uske kapilare.
electrum – jantar, v. amber.
elements of symmetry – elementi simetrije kristala, v.
symmetry elements.
elephant’s tusk shells – skafopodi, koponošci, v. scaphopods.
eleutherozoan echinoderms – eleuterozoi, slobodnobodljikaši,
v. eleutherozoans.
eleutherozoans (Eleutherozoa) – eleuterozoi, slobodnobodljikaši.
Ehinodermi (bodljikaši, echinoderms)
koji slobodno žive, odnosno koji ne žive pričvršćeni
za supstrat. Sinonim: eleutherozoan echinoderms.
elevated shoreline – uzdignuta obalna linija (crta).
Obalna linija (crta) čiji je razvoj bio prekinut relativno
naglim uzdizanjem obale ili brzim snižavanjem
(padom) nivoa vode. Nije prava obalna linija budući
da više nije podvrgnuta djelovanju valova i struja
(oblikovanju valovima i strujama). Termin se ne smije
miješati s terminom shoreline of elevation (obalna linija
uzdizanja kopna).
elevation – (1) uzvisina, uzvišica. U geomorfologiji – (a)
Opći termin za označavanje topografskog elementa
(elementa reljefa) bilo koje veličine koji se izdiže
iznad susjednih dijelova kopna ili okružujućeg dna
oceana. (b) Izdignuto mjesto ili punkt (stanica). (2)
elevacija. Vertikalna udaljenost od reperne (referentne)
površine, obično srednjeg nivoa mora, do točke
ili objekta na površini Zemlje (osobito visina točke
Zemljine površine iznad nivoa mora. Termin elevation
se rabi sinonimno s terminom altitude (visina) ako
je riječ o udaljenosti iznad nivoa mora, ali u suvremenoj
geodetskoj praksi termin elevation se rabi uglavnom
za označavanje visina na površini Zemlje, dok
se termin altitude rabi za označavanje visina točaka
u prostoru iznad površine Zemlje.
elevation correction – visinska korekcija, korekcija za
visinu. U seizmičkim istraživanjima – korekcija koja
se primjenjuje na vrijednosti opažanog vremena refl
eksije valova i vremena nailaska refraktiranih (prelomljenih)
valova zbog razlike u visinama pribora
kako bi se opažanja svela na neku repernu (referentnu)
površinu.
elevation head – visina dizanja fl uida, potencijalna
visina. U mehanici fl uida (hidraulici) – hidrostatički
tlak izražen kao potencijalna energija dizanja fl uida;
hidrostatička visina uvjetovana dizanjem dane točke
iznad nultog nivoa; energija koju posjeduje jedinična
težina fl uida usljed njegova dizanja iznad neke
referentne površine – ako je dizanje u nekoj točki z
metara (ili stopa), kaže se da je visina dizanja u toj
točki z metara (stopa). Sinonimi: position head, potential
head; v. head, pressure head, static head, total
head, velocity head.
elevator – elevator. U procesu bušenja – komponenta
(dio) sustava bušaćeg postrojenja (garniture, drilling
rig) za dizanje (tegljenje), uređaj (naprava) s bravom
(kračunom) koji je pričvršćen za sklop bušaće kuke
(kuke za dizanje, hook) i pomični koloturnik (traveling
block) s dva dugačka stremena (bail, link) i postavlja
se oko ruba spojnice cijevi (tool joint, coupling) pri
njihovu spuštanju u bušotinu i izvlačenju (vađenju)
iz bušotine. Postoje elevatori posebne izvedbe za
bušaće šipke (drillpipe elevator), teške šipke (drill collar
elevator), zaštitne cijevi (casing elevator), uzlazne
cijevi (tubing elevator) i klipne (pumpne) šipke (sucker-rod
elevator).
elevator bail – stremen elevatora, v. bail, 2.
elevator link – stremen elevatora, v. bail, 2.
elevator tectonics – vertikalna tektonika. Uzdizanje i
spuštanje blokova sialske kore (sialic crust) od atmosferskih
do abisalnih (dubinskih) nivoa.
elision – elizija. U geologiji – proces ili period u kojima
je poremećen kontinuitet sedimentnih naslaga
ispuštanjem sedimenata, na primjer, njihovim uklanjanjem
(erozijom) ili pretaloživanjem u susjednim
depresijama (zavalama).
elphidiids (Elphidiidae) – elfi dide. Porodica foraminifera
(krednjaka, foraminiferans). Karakterizirane su
postojanjem suturalnog sustava kanala (sutural canal
system) koji se otvaraju u redove suturalnih pora
(rows of sutural pores). Stratigrafska rasprostranjenost:
paleocen-danas.
Elster – Elster. Drugi stadij glacijala (ledenog doba
– glacial stage) pleistocenske epohe u sjevernoj
Europi, koji slijedi nakon stadija glacijala Elbe (Elbe
glacial stage), a prethodi stadiju glacijala Saale (Saale
glacial stage). Ekvivalentan je stadijima glacijala
Mindel i Kansan.
elutriation – (1) dekantacija, bistrenje, ispiranje. Metoda
mehaničke analize sedimenta (mechanical analysis
of sediment) u kojoj se fi nije lake čestice odvajaju od
grubljih (krupnijih) teških čestica sporom uzlaznom
strujom zraka ili vode (poznate i regulirane brzine)
koja nosi lakše čestice prema gore, a potpomaže taloženje
težih čestica. (2) bistrenje (čišćenje) taloženjem.
Čišćenje ili uklanjanje materijala iz smjese ili vodene
suspenzije postupkom ispiranja i dekantiranja (taloženja)
ostavljajući pri tome teže čestice na dnu.
eluvial – (1) eluvijalan. (1) Koji se odnosi na eluvij ili je
sastavljen (građen) od vjetrom taloženog eluvija,
na primjer, eluvijalna (ili pasivna) faza ciklusa dine
(sipine) koja je karakterizirana dovoljno bogatom
vegetacijom za sprječavanje defl acije. (2) eluvijalan,
rezidualan, v. residual, 4.
eluvium – eluvij. (1) U sedimentologiji – fi no (fi nozrnasto)
tlo ili pijesak koji su preneseni i nataloženi vjetrom
(kao u pješčanoj dini ili sipini). (2) Akumulacija
detritusa stijena na mjestu njihova razlaganja ili razaranja
– produkt trošenja (raspadanja) stijena.
embankment – nasip. (1) U geologiji – uska sedimentacijska
forma, tipa nanosnog (naplavljenog) rta ili
pruda, koja se prostire od obale mora ili jezera i izgrađena
je djelovanjem valova i struja koji su taložili
višak materijala na njihovom dubokom (utonulom)
kraju. Nasip može biti podvodni i nadvodni. Sinonim:
bank. (2) Umjetno izgrađeni objekt, obično od zemlje
ili šljunka, koji se izdiže iznad prirodne površine
zemlje i namijenjen je za sprječavanje poplavljivanja
(plavljenja) ravnih dijelova kopna, za držanje vode
u rezervoarima, vodotokova u njihovim koritima ili
otpadaka u bazenima te za nošenje cesta ili željezničkih
pruga.
embayment – (1) bazen, uvala. (a) Spušteno područje
ispunjeno stratifi ciranim sedimentnim ili vulkanskim
stijenama ili stijenama obaju tipova koje se prostiru
u sedimente drugog tipa (na primjer, bazen Mississippija
u SAD, Mississippi Embayment). (b) unutarnji
pregib bore, v. recess, 2. (2) bočna korozija kristala
magmom. Nejednolična korozija ili promjena obrisa