Englesko hrvatski enciklopedijski rječnik istraživanja i ... - Ina

fracture permeability 336
Franconian
fracture permeability – pukotinska permeabilnost
(propusnost). Tip sekundarne permeabilnosti stijena
(zajedno s permeabilnošću kaverni otapanja – v.
solution vug permeability) koja je uvjetovana postojanjem
pukotina u stijeni. Vrijednosti pukotinske
permeabilnosti većine raspucanih ležišnih stijena
nisu velike (nekoliko desetaka md, rijetko nekoliko
stotina md).
fracture plane inclination – nagib ravnine pukotine.
Nagib ili gradijent ravnine pukotine nastale u formaciji
ležišta.
fracture pore – pukotinska pora. Pora stijene nastala
njenim lomom usljed mehaničkog naprezanja (mechanical
stress). Pukotinske pore obično malo povećavaju
poroznost stijena, ali znatno povećavaju njihovu
permeabilnost; v. fracture porosity.
fracture porosity – pukotinska poroznost. Tip sekundarne
poroznosti uvjetovane prisutnošću pukotina
u stijenama. Pore i porni kanali su nastali lomljenjem
i drobljenjem stijena (obično niskopropusnih) uzrokovanim
tektonskim aktivnostima (nabiranjem, rasjedanjem).
Pukotinska poroznost nije velika – kreće
se od 2 do 5% (u karbonatnim stijenama obično nije
veća od 1%).
fracture pressure – tlak loma formacije, v. fracturing
pressure.
fracture spacing – razmak pukotina. Srednja udaljenost
između paralelnih pukotina.
fracture strength – prijelomna čvrstoća, čvrstoća na
lom, prijelomno naprezanje. U eksperimentalnoj
strukturnoj geologiji – minimalno diferencijalno naprezanje
(minimum diff erential stress) koje uzrokuje
lom (u trenutku loma). Sinonimi: breaking strength,
fracture stress.
fracture stress – prijelomno naprezanje, v. facture strength.
fracture system – sustav pukotina. U geologiji – skup ili
grupa istodobno nastalih (formiranih) pukotina djelovanjem
jednim sustavom naprezanja.
fracture treatment – obrada sloja frakturiranjem, v. hydraulic
fracturing.
fracture zone – pukotinska zona. U geologiji – izduljena
zona na dubokomorskom dnu (deep-sea fl oor)
nepravilne topografi je koja često razdvaja područja
s različitim dubinama. Često rasjedanjem presijeca
srednjooceanski hrbat (mid-oceanic ridge).
fracturing – hidrauličko frakturiranje, v. hydraulic fracturing.
fracturing fl uid coeffi cient – koefi cijent fl uida za frakturiranje.
U procesu hidrauličkog frakturiranja sloja
(hydraulic fracturing) – mjera otpora strujanju radnog
fl uida za frakturiranje koji se gubi u formaciji,
odnosno parametar kojim se izražava volumen gubljenja
radnog fl uida tijekom operacije hidrauličkog
frakturiranja. Kada se fl uid za frakturiranje injektira u
bušotinu konstantnim kapacitetom na njenom ušću,
dio tog fl uida ulazi u formaciju zbog razlike tlaka (diferencijalnog
tlaka) između pukotine i vanjske granice,
a dio povećava volumen pukotine (fl uid koji je
ušao u pore sloja ne utječe na dimenzije pukotine).
Mali gubitak fl uida u formaciju (u usporedbi s volumenom
injektiranja) nužan je za otvaranje pukotine
i njeno protezanje u formaciji. Ukupan gubitak fl uida
za frakturiranje zavisi od površine pukotine, svojstava
frakturirane formacije, viskoznosti i kompresibil-
nosti slojnog fl uida, viskoznosti fl uida za frakturiranje
i vremena. Za stvaranje pukotine velike površine
za dani volumen (kapacitet) injektiranja fl uida za
frakturiranje koefi cijent tog fl uida mora biti nizak
(što znači da gubljenje fl uida u formaciju mora biti
minimalno), a postiže se dodavanjem radnom fl uidu
aditiva koji smanjuju gubljenje ili povećavanjem njegove
viskoznosti.
fracturing pressure – tlak loma formacije. Tlak koji je
potrebno primijeniti za početak loma (frakturiranje)
formacije (sloja). Sinonim: fracture pressure; v. fracture
gradient.
fragment – fragment, odlomak. (1) Čestica minerala
(mineral particle) ili stijene (rock particle) koja je veća
od zrna (v. grain). (2) Komad stijene koji se odvojio ili
odlomio (otkinuo) od postojeće stijenske mase, na
primjer, klast (clast) nastao vulkanskim i dinamičkim
procesima ili procesima trošenja (raspadanja).
fragmental deposits – klastični sedimenti. Sedimenti
koji se sastoje od fragmenata (odlomaka) stijena ili
minerala čija se veličina nalazi u potpunom rasponu
veličina zrna (grain). Nastaju normalnim razaranjem
(dezintegracijom) stijena ili drobljenjem vulkanskom
aktivnošću, na primjer, epiklastične stijene (epiclastic
rocks) i piroklastične stijene (pyroclastic rocks).
fragmental rock – (1) bioklastična stijena, v. bioclastic
rock. (2) klastična stijena, v. clastic rock. (3) piroklastična
stijena, v. pyroclastic rock.
fragmental texture – klastična tekstura. (1) Tekstura
klastičnih sedimentnih stijena koja je karakterizirana
izlomljenim, abradiranim ili nepravilnim česticama
na površini stijene. Nastanak klastične teksture je rezultat
fi zičkog transportiranja i sedimentacije takvih
čestica. Termin je po značenju suprotan terminu kristalna
tekstura (crystalline texture). (2) Tekstura piroklastičnih
stijena (v. pyroclastic rock), na primjer, tekstura
tufa (tuff ) ili vulkanske breče (volcanic breccia).
fragmentary – klastičan. U geologiji – koji se sastoji od
klastičnog ili detritičnog materijala (clastic material,
detrital material) ili je karakteriziran takvim materijalom.
Termin se ranije primjenjivao za označavanje
stijena koje se sastoje od fragmenata (odlomaka)
starijih stijena s nehomogenom teksturom, a danas
se smatra zastarjelim u geološkoj primjeni.
framestone – frejmston. Tip rifogene stijene (v. reef
rock) ili baundstona (v. boundstone) koji se sastoji
od kolonija (colonies), ljuštura (shells) ili skeleta (skeletons)
pričvršćenih jedni uz druge tako da nastaje
(formira se) kruti skelet ili rešetka. Unutarnje šupljine
su ispunjene fi nim sedimentom, kristalnim cementom
(vezivom) ili grubim detritusom skeleta.
framework – (1) skelet, skeletna rešetka. U geologiji – (a)
Kruti raspored čestica u sedimentu ili sedimentnoj
stijeni kada čestice podupiru jedna drugu u točkama
u kojima se dotiču, na primjer, klasti u klastičnim
stijenama (osobito u pješčenjacima), i tako čine mehanički
čvrstu strukturu koja je sposobna sačuvati
porni prostor otvorenim iako pore mogu biti ispunjene
cementom ili matriksom. (b) Kruti, na valove
otporni, skelet, koji izgrađuju sedentarni organizmi
(na primjer, spužve, koralji, briozoi) u sredinama s visokom
energijom. (2) tektonska struktura, v. tectonic
structure.
framework silicate – tektosilikat, v. tectosilicate.
Franconian – frankon, francon. Stratigrafski kat gor