Englesko hrvatski enciklopedijski rječnik istraživanja i ... - Ina

zone isolation 994
zoning
(specifi čnim) ili izrazitim crtama, na primjer, bilo koji
od pet velikih pojaseva (belt) na koje je podijeljena
površina Zemlje po geografskoj širini i na bazi temperature
– tropski pojas (torrid zone), dvije umjerene
zone (temperate zone) i dvije polarne zone (frigid
zone). (5) U ekologiji – (a) Dio biogeografske regije
(biogeographic region) koji je karakteriziran jednoličnim
klimatskim uvjetima, faunom i fl orom. (b) Područje
koje je karakterizirano dominacijom određenog
organizma. (6) U palinologiji – prstenasto, više ili
manje ekvatorijalno proširenje spore (truske). Širina
zone spore po ekvatoru je različita, a njena debljina
je jednaka ili manja od debljine stijenke spore, ali je
znatno manja od debljine cinguluma (prstenasto,
više ili manje ekvatorijalno proširenje spore u kojem
je stijenka deblja od stijenke glavnog tijela spore). (7)
v. aureole.
zone isolation – izolacija zone. Izolacija produktivnog
ili potencijalno produktivnog horizonta od susjednih
zona ležišta dubinskim brtvenicama (pakeri,
packers) koje se postavljaju iznad ili ispod horizonta
tako da se on može ispitati (testirati) ili opremiti za
proizvodnju.
zone of ablation – zona (područje) ablacije, v. ablation
area.
zone of aeration – zona aeracije, prozračna (nezasićena,
vodozona) zona. Potpovršinska zona koja sadrži
vodu pod tlakom manjim od atmosferskog (uključujući
kapilarnu vodu, tj. vodu zadržanu kapilarnošću)
i zrak ili plinove obično pod tlakom jednakim atmosferskom
tlaku. Zona aeracije je odozgo ograničena
površinom zemlje, a odozdo površinom (plohom)
zone zasićenja (v. zone of saturation), tj vodnim licem
ili zrcalom (v. water table). Dijeli se na pojas vode (vlage)
tla (v. belt of soil water), srednji pojas (intermediate
belt) i kapilarni rub ili obrub (v. capillary fringe). Sinonimi:
aerated zone, unsaturated zone, vadose zone,
zone of suspended water.
zone of capillarity – kapilarni obrub (rub), v. capillary
fringe.
zone of cementation – zona cementacije. U geologiji
– sloj Zemljine kore neposredno ispod zone trošenja
ili raspadanja (v. zone of weathering) u kojem perkolacijske
(prokapljujuće) meteorske vode cementiraju
nekonsolidirane (rastresite) sedimente (stijene) sedimentacijom
otopljenih minerala (na primjer, kalcita)
donesenih iz nadzalegnutih slojeva. Sinonim: belt of
cementation.
zone of deposition – zona sedimentacije (taloženja). U
geologiji – područje na kojem kontientalni ledenjaci
(continental glaciers) odlažu materijale iznešene iz
zone erozije (v. zone of erosion). Ima opći izgled ravnice
(plain) i obično je pokrivena nanosima (drift).
zone of discharge – zona istjecanja vode. Dio zone zasićenja
(v. zone of saturation) u kojem dolazi do horizontalnog
gubljenja (istjecanja) vode.
zone of erosion – zona erozije. Područje iz kojeg su
kontinentalni ledenjaci (continental glaciers) iznosili
materijal erozijom (u procesu erozije). U većini slučajeva
to je gola površina stijene; v. zone of deposition.
zone of fl ow – (1) zona plastičnog tečenja, v. zone of plastic
fl ow. (2) zona tečenja. U glaciologiji – unutarnje
pokretljivo glavno tijelo ili masa ledenjaka u kojem
veći dio leda teče bez lomljenja (razbijanja); v. zone
of fracture, 2.
zone of fl owage – zona plastičnog tečenja, v. zone of
plastic fl ow.
zone of fracture – (1) zona pukotina stijena kore. Gornji
krti dio Zemljine kore u kojem prije dolazi do pukotinskih
deformacija (deformacija pucanjem stijena)
nego do plastičnog tečenja (plastične deformacije);
područje kore u kojem mogu postojati pukotine. Sinonim:
zone of rock fracture; v. zone of fracture and
plastic fl ow, zone of plastic fl ow. (2) zdrobljena (razdrobljena)
zona. U glaciologiji – vanjski kruti dio ledenjaka
u kojem je led znatno razdrobljen (raspucan); v.
zone of fl ow, 2.
zone of fracture and plastic fl ow – zona pukotina kore
i plastičnog tečenja. Područje (dio) Zemljine kore koje
je srednje po dubini i tlaku između zone pukotina
kore (v. zone of fracture, 1) i zone plastičnog tečenja
(v. zone of plastic fl ow) i u kojem su slabije stijene
podvrgnute deformaciji plastičnim tečenjem (plastičnoj
deformaciji), a čvršće stijene deformaciji pucanjem
(kidanjem).
zone of intermittent saturation – zona privremenog
zasićenja vodom. Privremena zona zasićenja (temporary
zone of saturation) koja se formirala u tlu infi ltracijom
vode kišnih oborina ili topljenja snijega brzinom
većom od brzine kojom se voda može gibati
prema dolje do glavnog vodnog lica ili zrcala (main
water table) podzemne vode temeljnice.
zone of lost returns – zona gubitka cirkulacije isplake,
v. thief zone, 1.
zone of plastic fl ow – zona plastičnog tečenja. Dio
Zemljine kore koji se nalazi pod tlakom dostatnim
da spriječi pojavu pukotina (pucanje, frakturiranje),
tj. zona koja je rastezljiva tako da se u njoj zbivaju
deformacije tečenja. Sinonimi: zone of fl ow, zone of
fl owage, zone of rock fl owage.
zone of rock fl owage – zona plastičnog tečenja, v. zone
of plastic fl ow.
zone of rock fracture – zona pukotina stijena kore, v.
zone of fracture, 1.
zone of saturation – zona zasićenja, zasićena (freatska)
zona. Potpovršinska zona u kojoj su sve pore i šupljine
ispunjene vodom pod tlakom većim od atmosferskog
tlaka. Iako u zoni zasićenja pore i šupljine
mogu biti ispunjene također plinom ili fl uidima koji
nisu voda, ta se zona ipak smatra zasićenom (saturated).
Zona zasićenja je odvojena od zone aeracije
ili prozračne zone (v. zone of aeration) vodnim licem
ili zrcalom (v. water table). Sinonimi: phreatic zone,
saturated zone.
zone of soil water – pojas vode (vlage) tla, v. belt of soil
water.
zone of suspended water – zona aeracije, prozračna
(nezasićena, vadozna) zona, v. zone of aeration.
zone of weathering – zona trošenja (raspadanja). U geologiji
– površinski sloj Zemljine kore iznad vodnog
lica ili zrcala podzemne vode temeljnice (water table)
koji je podvrgnut razarajućoj djelatnosti atmosfere,
oborina i smrzavanja i u kojem se formira tlo. Sinonim:
belt of weathering; v. zone of cementation.
zoning – (1) zonalnost, zonalna struktura. U kristalografi
ji – promjena sastava kristala od središta prema
rubu zbog separacije kristalnih faza u vrijeme njegova
rasta i u vezi s gubitkom ravnoteže u kontinuiranom
reakcijskom nizu. Visokotemperaturne faze
izomorfnih nizova formiraju središnji dio (jezgru),