Englesko hrvatski enciklopedijski rječnik istraživanja i ... - Ina

Eocambrian 287
Eon, eon
taka i zakona za rješavanje problema koji se javljaju
zbog ljudske djelatnosti i eksploatacije fi zičkog okoliša
(okružujuće sredine) – brzog smanjivanja životnog
prostora i resursa za ljudske potrebe, štetnog
utjecaja zbog ljudske djelatnosti i drugih posljedica.
Geologija okoliša uključuje izučavanja na području
hidrogeologije, reljefa, inženjerske i ekonomske geologije
i također se bavi procesima koji se zbivaju u
unutrašnjosti Zemlje, mineralnim resursima Zemlje
i tehničkim svojstvima materijala Zemlje, obuhvaća
probleme koji se odnose na izgradnju zdanja, transportnih
objekata i komunikacija, sigurno (neopasno)
odlaganje krutog i tekućeg otpada, iskorištavanje
i regulaciju vodnih resursa, procjenu i kartiranje
mineralnih resursa i dugoročno planiranje i projektiranje
najdjelotvornijeg i najkorisnijeg iskorištavanja
zemlje. Sinonim: geoecology.
Eocambrian – eokambrij, infrakambrij. Gornji pretkambrij
(v. Precambrian) koji dolazi neposredno prije
kambrija (Cambrian) – približni ekvivalent termina
rifej (najmlađa era pretkambrija – Riphean). Termin
se široko primjenjuje u Zapadnoj Europi. Sinonim:
Infracambrian.
Eocene – eocen, eocenska epoha. Epoha ranog tercijara
(early Tertiary) koja slijedi nakon paleocena (v. Paleocene),
a prije oligocena (v. Oligocene). Obuhvaća,
kako se procjenjuje i prema raznim izvorima, vremenski
raspon od prije 60 do 40 (ili 57,8 do 36,6 ili
55,5 do 33,7 ili 54 do 36) milijuna godina. U Europi se
dijeli na katove: ipr (Ypresian), lutet (Lutetian) i priabon
(Priabonian), a u Sjevernoj Americi na katove dačesnij
(Duchesnian), juintan (Uintan) i bridžer (Bridgerian).
Termin također označava njemu odgovarajuću
seriju stijena (series of rocks) širom svijeta. Eocen se
katkada smatra periodom kada se tercijar označava
kao era. Nafta i plin su često otkriveni u eocenskim
stijenama.
Eocene epoch – eocenska epoha, eocen, v. Eocene.
Eogene – eogen, paleogen, v. Paleogene.
eogenetic – eogenetski. U geologiji – termin koji
označava razdoblje između konačnog taloženja sedimenta
(fi nal deposition of sediment) i pokapanja
(prekrivanja) tog sedimenta (burial of sediment) ispod
dubine (zone) djelovanja površinskih procesa
ili djelovanja procesa blizu površine. Gornja granica
eogenetske zone (eogenetic zone) je površina zemlje,
dok je donja granica (manje jasno defi nirana zbog
postupnog smanjivanja djelovanja procesa blizu
površine zemlje) mezogenetska zona (mesogenetic
zone). Poroznost koja se razvije (formira) tijekom eogenetskog
stadija se također naziva eogenetskom; v.
mesogenetic, telogenetic.
eolation – eolacija, djelatnost vjetra. Postupni rad (djelatnost)
vjetrova koji uzrokuje promjene zemlje, na
primjer, transportiranje (prenošenje) pijeska i prašine,
stvaranje dina (sipina), brušenje pijeskom. Također
posredno djelovanje valova vode koji su izazvani
strujanjem vjetrova (formiranje žalova, podlokavanje
obalnih litica).
eolian – eolski. (1) Koji se odnosi na vjetrove i djelovanje
vjetrova (osobito na sedimente kao što su les ili
prapor i pijesak dina ili sipina), sedimentne strukture
poput riplova formiranih djelovanjem vjetra te eroziju
i sedimentaciju uvjetovane vjetrom. Sinonimi:
aeolian, eolic. (2) Termin za označavanje aktivne faze
ciklusa dine (sipine) koja je karakterizirana smanjenjem
kontrole vegetacije i intenzivnijim rastom dine.
Sinonimi: aeolian, eolic.
eolian deposits – eolski sedimenti (taložine). Sedimenti
nastali djelatnošću vjetra – transportiranjem
i nanošenjem materijala vjetrom. Primjer eolskih
sedimenata su eolski pješčenjaci (eolian sands) koji
su razvijeni u aridnim sredinama i obično formiraju
prostrane sedimentne pokrove. Transportiranje
materijala vjetrom uklanja fi ne čestice i stvara zaobljena
zrna koja su ekstremno dobro sortirana, što
često rezultira povoljnom kvalitetom ležišta, pa je
takva kombinacija širokog prostiranja pješčenjaka s
dobrim ležišnim svojstvima privlačan cilj geoloških
istraživanja (mnoge akumulacije ugljikovodika su otkrivene
upravo u tim sedimentima). Eolski pješčenjaci
obično čine debele uslojene (slojevite) sekvencije
s nekoliko glavnih proslojaka šejla. Sekvencije su homogene
i ne pokazuju vidljiv trend okrupnjavanja ili
usitnjavanja zrna prema gore. U eolskim pješčenjacima
se općenito nalaze odlični ležišni intervali, ali su
česte i kompleksne varijacije poroznosti i permeabilnosti
– obično su anizotropni u odnosu na strujanje
fl uida i posjeduju veću horizontalnu permeabilnost
od vertikalne (zbog izražene laminacije). U eolske
sedimente također spadaju dine (sipine), interdine,
pješčani pokrovi i izvandinski (neeolski) lateralni
sedimenti. Svi su karakterizirani kosom slojevitošću
velikih razmjera u kojoj nagib foreseta (prednjih
slojeva) može biti do 35°. Povezani sedimenti mogu
biti vadi (fl uvijalni), plaje (lakustrički) i sabhe (aridne
plimne ravnice).
eolian erosion – eolska erozija, erozija vjetrom. U geologiji
– erozija uzrokovana djelatnošću vjetrova.
eolianite – eolijanit. Konsolidirana sedimentna stijena
koja se sastoji od klastičnog materijala nataloženog
djelovanjem vjetra, na primjer, pijesak dina (sipina)
cementiran (vezan) kalcitom ispod nivoa podzemnih
voda. Sinonimi: aeolianite, dune rock.
eolian rock – eolska stijena. Stijena koja je nastala
(formirala se) u nemarinskoj sredini sedimentacije,
tipično na površini pustinja, i sastoji se pretežito od
vjetrom nanesenih zrna pijeska.
eolian sand – eolski pijesak. Pješčani sedimenti formirani
djelatnošću vjetrova; v. eolian deposits.
eolic – eolski, v. eolian.
eolium – eolij. Opći termin kojim se označavaju sedimenti
silta nataloženi djelovanjem vjetra (les ili prapor)
i pijesak (dina ili sipina), granule i valutice nanesene
vjetrom.
eometamorphism – eometamorfoza, eometamorfi -
zam. U geologiji – rana ili početna metamorfoza (metamorfi
zam), osobito s utjecajem na ugljikovodike.
Eon, eon – eon. (1) Formalna geokronološka jedinica
(v. geochronologic unit) najvišeg stupnja (ranga) i
najduljeg trajanja – sljedeća iznad ere (v. era) i veća
od nje (sjedinjuje nekoliko geoloških era), na primjer,
fanerozojski eon (Phanerozoic Eon) koji obuhvaća
paleozojsku, mezozojsku i kenozojsku eru
(Paleozoic Era, Mesozoic Era, Cenozoic Era). Prema
jednoj klasifi kaciji, eoni su (od najstarijeg do najmlađeg):
hadej (Hadean), arhaik (Archean), proterozoik
(Proterozoic) i fanerozoik (Phanerozoic). Kronostratigrafska
jedinica (chronostratigraphic unit) ekvivalentna
eonu je eonotem (v. eonothem). Sinonim: aeon.