Englesko hrvatski enciklopedijski rječnik istraživanja i ... - Ina

epigenetic 289
hove kompakcije (zbijanja), isključujući površinsku
alteraciju (trošenje ili raspadanje) i metamorfozu
(metamorfi zam), na primjer, postsedimentacijska
dolomitizacija (postdepositional dolomitization).
Termin epigenesis je ekvivalentan pojmovima late
diagenesis (kasna dijageneza – kako se primjenjuje
u američkoj geološkoj praksi) i metharmosis ili metaharmosis
(metarmoza ili metaharmoza), dok ruski
geolozi u pojam epigeneze uključuju one promjene
koje se zbivaju nakon dijageneze (defi nirane u njenom
ograničenom značenju). Sinonimi: catagenesis,
metadiagenesis, metagenesis. (2) epigeneza. U
procesu metamorfoze (metamorfi zma) – promjena
mineralnog sastava stijena kao posljedice (rezultata)
vanjskih utjecaja (utjecaja vanjskih uvjeta) koji
djeluju blizu površine Zemlje, na primjer, zamjena
jednih minerala drugima (mineral replacement) tijekom
metamorfoze. (3) superponiranje, epigeneza, v.
superimposition, 2.
epigenetic – epigenetski. (1) U sedimentologiji – (a)
Termin za označavanje sedimentnog minerala (sedimentary
mineral), teksture (sedimentary texture) ili
strukture sedimenata (sedimentary structure) koji su
formirani nakon sedimentacije (taloženja sedimenata).
Sinonim: epigenic; v. syngenetic. (b) Koji se odnosi
na epigenezu sedimenata (sedimentary epigenesis).
Sinonim: epigenic. (2) v. superimposed, 2.
epigenic – (1) epigen, v. epigene, 1. (2) epigenetski, v.
epigenetic.
epigenic dolomite – epigenetski (sekundarni, stratigrafski,
tektonski) dolomit, v. secondary dolomite.
epipelagic – epipelagički, epipelagičan. Koji se odnosi
na pelagičku sredinu (uvjete, pelagic environment)
oceana – do dubine 200 metara; v. mesopelagic.
episode – epizoda. U geologiji – termin slobodne (neformalne)
primjene i bez konkretne povezanosti s
geološkim vremenom koji se rabi za označavanje
osobitog i značajnog događaja ili niza događaja u
geološkoj povijesti danog područja ili razvoju reljefa,
na primjer, glacijalna epizoda ili epizoda oledbe (glacial
episode), epizoda vulkanizma (volcanic episode).
epithermal neutron – epitermalni (epitermički) neutron.
Relativno brzi neutron (fast neutron) s nivoom
kinetičke energije u rasponu odmah iznad raspona
energije termalnih (termičkih, toplinskih) neutrona
– grubo između 0,02 i 100 elektron-volti (sporiji neutroni
se nazivaju termalni ili termički – thermal neutron).
Emitiraju se izvorom (generatorom neutrona)
u neutronskoj karotaži po epitermalnim (epitermičkim)
neutronima (v. Epithermal Neutron Log).
Epithermal Neutron Log, epithermal-neutron log
– karotaža epitermalnih (epitermičkih) neutrona, neutronska
karotaža po epitermalnim (epitermičkim)
neutronima. Karotaža u bušotinama (v. well log) tipa
kontaktne karotaže (v. wall-contact log) u kojoj se
mjeri radioaktivnost inducirana neutron-neutronskim
reakcijama. Brzi neutroni (fast neutrons), koje
emitira izvor u karotažnoj sondi, mogu biti usporeni
i obratno raspršeni kao epitermalni neutroni sudaranjem
s jezgrama vodika. Količina epitermalnih neutrona
se interpretira pod pretpostavkom konstantne
litologije (obično kod vapnenaca). Taj tip karotaže je
u velikoj mjeri neosjetljiv na razlike u sadržaju klorida
u slojnoj vodi koji može ometati interpretaciju
karotaže termalnih neutrona (v. thermal-neutron log)
equatorial current
i neutronske gama-karotaže (v. neutron-gamma log).
Sinonim: n-en log, neutron-epithermal-neutron log.
epizone – epizona. U skladu s jednom klasifi kacijom
metamorfnih stijena – najgornja dubinska zona (v.
depth zone, 2) metamorfoze (metamorfi zma) koja
je karakterizirana niskim do srednjim (umjerenim)
temperaturama (nižim od 300 °C) i hidrostatičkim
tlakovima te malim do velikim smičnim naprezanjima.
Rezultat mehaničke i kemijske metamorfoze je
nastanak hidrosilikata (na primjer, sericita, klorita,
talka) i karbonata (na primjer, kalcita, dolomita). Tipične
stijene su slejt, fi lit te sericitski i kloritski škriljavac.
Prvobitni koncept epizone je kasnije modifi ciran
uključivanjem utjecaja niskotemperaturne kontaktne
metamorfoze i metasomatoze. U suvremenom
shvaćanju epizone više se u obzir uzimaju odnosi
tlak-temperatura (niski stupanj metamorfoze) nego
dubina zone; v. katazone, mesozone.
epoch – epoha. U geologiji – (a) Formalna geokronološka
jedinica (jedinica geološkog vremena – v. geochronologic
unit) koja je dulja od doba (v. age, 1), a
kraća od perioda (v. period), tijekom koje su nastale
stijene odgovarajuće serije (v. series), na primjer, pleistocenska
epoha u kvartarnom periodu (Quaternary
period). Apsolutno trajanje većine geoloških epoha
se procjenjuje na 10 do 30 milijuna godina. (b) Kao
termin slobodne (neformalne) uporabe, primjenjuje
se za označavanje odsječka (obično kratkog) geološkog
vremena, na primjer, glacijalna epoha (glacial
epoch).
equal time test – izokrono ispitivanje plinskih bušotina,
v. isochronal test.
equation of state (EOS) – jednadžba stanja. Matematički
izraz uzajamnih zavisnosti termodinamičkih varijabli
koje defi niraju fi zikalno stanje sustava – volumena,
tlaka i temperature čiste tvari i volumena, tlaka,
temperature i sastava smjese. Jednadžbe stanja
se danas uobičajeno primjenjuju za proračun faznog
i volumetrijskog ponašanja smjesa ležišnih fl uida, a
osobito su korisne za prognoziranje faznog ponašanja
u miscibilnim i nemiscibilnim procesima istiskivanja
nafte iz ležišta injektiranjem plinova, kao što su
ugljik-dioksid, dušik, suhi ili obogaćeni prirodni plin,
te u procesima injektiranja plina u plinsko-kondenzatna
ležišta (svojstva komponenata se pritom obično
moraju podešavati kako bi se rezultati simulacija
uskladili s eksperimentalnim PVT-podacima i točno
prognoziralo fazno i volumetrijsko ponašanje smjesa
ležišnih fl uida). U suvremenoj geokemiji i petrologiji
klasična primjena jednadžbe stanja (primjena na
plinove i tekućine povezujući tlak, temperaturu i volumen)
obično se proširuje na čvrsta tijela i otopine
i u tom slučaju jednadžbe stanja moraju sadržavati
članove koji karakteriziraju fazno stanje (koji opisuju
sastav faze).
equatorial current – (1) ekvatorska struja. Svaka od
oceanskih površinskih struja u tropskim područjima
neposredno sjeverno ili južno od ekvatora. Na
sjevernoj hemisferi struje teku u jugozapadnom
ili zapadnom smjeru potiskivane sjeveroistočnim
pasatima (tzv. Sjeverna ekvatorska struja, North
Equatorial Current), a na južnoj hemisferi imaju
sjeverozapadni ili zapadni smjer i uvjetovane su
djelovanjem jugoistočnih pasata (Južna ekvatorska
struja, South Equatorial Current). (2) ekvatorska