Englesko hrvatski enciklopedijski rječnik istraživanja i ... - Ina

authigenesis
nego se formirao na mjestu postanka. Sinonim: authigenic
mineral.
authigenesis – autigeneza. Proces stvaranja novih
minerala na mjestu njihova nastanka unutar okolnog
sedimenta ili sedimentne stijene istovremeno
s procesom sedimentacije ili nakon njega, na primjer,
supstitucijom (replacement) ili prekristalizacijom
(recrystallization) ili sekundarnim narastanjem
kvarcnih izlučina (secondary enlargement of quartz
overgrowths).
authigenetic – autigen, v. authigenic.
authigenic – autigen. Koji je formiran ili generiran na
mjestu svog nastanka – termin se osobito primjenjuje
na komponente stijena ili minerale koji nisu bili
transportirani (preneseni) i sedimentirani i koji su se
kristalizirali (formirali) na mjestu gdje se sada nalaze
i također na minerale koji su nastali istovremeno
ili ubrzo nakon formiranja stijena kojih su sastavne
komponente. Termin se često odnosi na minerale
(na primjer, kvarc ili glinenac) koji su nastali nakon
taloženja prvobitnih sedimenata. Primjeri su također
cementi (veziva) koji ispunjavaju pore i rastu tijekom
dijageneze. Sinonimi: authigenetic, authigenous; v.
allogenic, autochthonous.
authigenic clay minerals – autigeni minerali gline.
Minerali gline precipitirani iz podzemnih voda (neoformirane
gline, neoformed clays) ili formirani alteracijom
prethodnog materijala (transformirane gline,
transformed clays), poput zrna feldšpata (glinenca)
u stijenama. Autigene gline smanjuju primarnu poroznost
sedimentnih stijena i stvaraju mikroporoznost
koja rezultira visokim minimalnim sadržajem
vode (nereducibilnim zasićenjem vodom) u stijeni.
Posjeduju visoku električnu provodnost (specifi čnu
električnu vodljivost) i smanjuju električnu otpornost
(specifi čni električni otpor) sedimentnih stijena
(poput pješčenjaka sa šejlom), što može imati za posljedicu
visoku procjenu zasićenja vodom prema karotaži.
Autigene gline pogoduju oštećenju formacija
jer se mogu ukloniti s mineralnih zrna i/ili raspršiti
(dispergirati) fi ltratom bušaće isplake (ili drugim fl uidima
koji se injektiraju u formaciju u okolišu kanala
bušotine) i čepiti (blokirati) pore i smanjiti permeabilnost
stijene.
authigenic mineral – autigeni mineral, v. authigene, 2.
authigenic sediment – autigeni sediment. Sediment
koji zaliježe na mjestu svog prvobitnog nastanka.
authigenous – autigen. (1) v. authigenic. (2) U klasifi kaciji
piroklastika (piroklastičnih sedimenata) – ekvivalent
termina essential (v.).
authorized depth (AD) – odobrena dubina bušotine, v.
authorized total depth.
authorized total depth – odobrena konačna dubina
bušotine. Konačna dubina bušotine potvrđena od
operatora na temelju ugovora o bušenju.
autochthon – autohton. (1) U sedimentologiji – rezidualni
sediment koji se formirao na mjestu zalijeganja
procesom kemijskog razlaganja. (2) U tektonici –
masa stijena koja je ostala na mjestu svoga postanka
i gdje je vezana sa stijenama fundamenta (temeljnim
stijenama, basement). Autohtone stijene mogu
biti umjereno do znatno deformirane iako nisu bile
horizontalno pomicane s mjesta nastanka. Sinonim:
autochthone; v. allochthone.
autochthone – autohton, v. autochthon, 2.
66
autogenetic
autochthonous – autohton. U geologiji – koji je nastao
na mjestu gdje se sada nalazi. Termin se široko
primjenjuje, na primjer, za označavanje ugljena ili
treseta koji su nastali na mjestu gdje je raslo i razlagalo
se bilje od kojeg su postali, za označavanje stijena
koje nisu pomicane formiranjem navlaka ili za
označavanje stijenskih masa koje su se formirale na
mjestu njihove sadašnje lokacije (umjesto da su bile
transportirane) ili za označavanje breča eksplozijskih
kratera (klastični materijal koji u procesu formiranja
kratera nije bio iz njega izbačen, nego je ostao na
mjestu nastanka s tek neznatnom rotacijom ili translacijom
fragmenta). Rasjedne plohe mogu razdvajati
autohtone stijene od alohtonih, a neke alohtone
stijene su jasno karakterizirane njihovim drugačijim
sastavom. Termin autohton je značenjem sličan terminu
autigen (v. authigenic), ali se autigen prije odnosi
na komponente nego na formaciju u cjelini; v.
allochthonous.
autochthonous mantle – autohtoni pokrov. Rastresiti
(nekonsolidirani) klastični materijal (debris), sastavljen
od fragmenata stijena ili tla i podrijetlom od, ispod
zalegnute temeljne stijene (underlying bedrock),
koji je, dakle, nastao na mjestu zalijeganja; v. allochthonous
mantle.
autoclastic rock – autoklastična stijena. Stijena s razdrobljenom
ili brečastom strukturom koja je nastala
na mjestu gdje se nalazi kao rezultat mehaničkog
drobljenja, razaranja, dinamske metamorfoze (dinamometamorfi
zma), djelovanja orogenetskih sila
(naprezanja) ili drugih mehaničkih procesa. Primjeri
autoklastičnih stijena su rasjedna (dislokacijska) breča
(v. fault breccia) koja je nastala trenjem pri navlačenju
jednog bloka stijena na drugi, brečasti dolomit
(brecciated dolomite) nastao kao rezultat dijagenetskog
zbijanja s kasnijom ponovnom cementacijom,
autoklastični škriljavac nastao djelovanjem tlaka
jedne mase stijena na drugu ili temeljna (podinska)
morena formirana glacijalnom (ledenjačkom) abrazijom;
v. cataclastic rock, epiclastic rock.
autocorrelation – autokorelacija. U seizmologiji – mjera
statističke zavisnosti kasnijeg dijela oblika vala od
ranijeg dijela ili stupanj do kojeg se buduće vrijednosti
mogu prognozirati po prethodnim vrijednostima.
Korelacija signala s njim samim; v. cross-correlation.
autocyclicity – autocikličnost. Stanje ciklotemskog
taloženja (cyclothemic deposition) pri kojem nije potrebna
promjena ukupne energije i prinosa materijala
u sedimentacijski sustav, nego se jednostavno
obavlja preraspodjela tih elemenata unutar sustava.
Tu djeluju takvi mehanizmi taloženja kao što su migracija
korita, njihovo grananje i migracija prudova;
v. allocyclicity.
autogenetic – autogenetski. (1) Termin koji označava
forme reljefa nastale ili razvijene samo u lokalnim
okolnostima bez djelovanja orogenetskih pokreta
(orogenic movements), osobito reljef formiran djelovanjem
kiša i vodotokova na površini zemlje koji
imaju slobodno dreniranje prema moru. (2) Termin
koji označava tip drenažnog sustava (vodotokova
koji ga čine) koji je potpuno određen uvjetima površine
kopna po kojoj teku vodotoci budući da se
drenažni sustav razvija jedino erozijom u gornjim
tokovima vodotokova. Sinonimi (za obje defi nicije):
autogenic, autogenous.