Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
njegova žrtva. Stotine plemića obavezalo se da će ga zaštititi. Mnogi su carsku odluku
žigosali kao znak slabosti carske vlasti i njenog potčianjavanja Rimu. Na vratima kuća i na
javnim trgovima pojavili su se plakati; jedni su branili, a drugi osuđivali Lutera. Na jednome
od njih bile su napisane riječi: „Teško tebi, zemljo, kada ti je car dije e.” Propovjednik 10,
16. Opće oduševljenje u cijeloj Njemačkoj za Lutera uvjerilo je cara i državni sabor da bi
svaka nepravda učinjena Luteru izložila opasnosti mir carstva i sigurnost samoga
prijestola. {VB 137.3}
Fridrih Saski sačuvao je mudru suzdržljivost, prikrivajući pažljivo svoja prava osjećanja
prema reformatoru, ali je u isto vrijeme pratio neumornom pažnjom svaki njegov pokret i
svaki pokret njegovih neprijatelja. Bilo je i mnogo takvih koji nisu sakrivali svoje simpatije
prema Luteru. Posjećivali su ga knezovi, grofovi i druge utjecajne ličnosti svjetovnog i
duhovnog staleža. Spalatin je pisao: „Mala reformatorova soba nije mogla da primi sve one
koji su htjeli da ga vide.”93 Ljudi su mu se divili kao da je nešto više od čovjeka. Čak i oni
koji nisu vjerovali njegovoj nauci divili su se njegovoj plemenitoj čestitosti koja ga je gonila
da radije sebe izloži smrtnoj opasnosti negoli da se ogriješi o svoju savjest. {VB 138.1}
Uloženi su bili ozbiljni napori da se Lutera nagovori da se sporazumije sa Rimom.
Plemići i knezovi upozorili su ga, ako’ nastavi uporno da se drži svoga mišljenja nasuprot
mišljenja crkve i sabora, da će ubrzo biti prognan iz carstva i ostavljen bez zaštite. Na to je
Luter odgovorio: „Kristovo evanđelje se ne može propovijedati bez teškoća... Zašto da me
strah i prijetnje odvoje od Boga i od božanske riječi koja je jedina istina? Ne, radije bih dao
svoje tijelo, svoju krv i svoj život.”94 {VB 138.2}
Ponovo su navaljivali na njega da se pokori carevoj presudi, pa se nema više čega bojati.
„Nemam ništa protiv toga”, odgovorio je on, „da car, knezovi i najednostavniji kršćani
ispitaju i ocijene moje knjige, ali pod uvjetom da to čine na temelju Božje Riječi. Samo nju
su dužni ljudi slušati. Ne činite nasilja mojoj savjesti, koja se potčinjava Svetom
pismu.” {VB 138.3}
Na drugi pokušaj da ga nagovore, on je odgovorio: „Pristajem da se odreknem sivog
garantnog pisma. Predajem u ruke caru svoju ličnost i svoj život, ali Riječ Božju —
nikada!”95 Izjavio je da je spreman da se pokori odluci jednog općeg sabora, ali pod
uvjetom da taj sabor sudi po Svetom pismu. „Što se tiče Božje Riječi i vjere”, dodao je on,
„svaki kršćanin bi mogao o tome sam da prosuđuje isto tako dobro kao papa, pa makar ovog
podupiralo i milion sabora.” 96 Prijatelji i neprijatelji su se napokon uvjerili da je
beskoristan svaki daljni pokušaj izmirenja. {VB 138.4}
Da je reformator popustio samo u jednoj tačci, onda bi sotona i njegovi suradnici odnijeli
pobjedu. Ali njegova nepokolebljiva odlučnost bila je sredstvo za oslobođenje crkve i
početak novog i boljeg doba. Utjecaj ovog čovjeka koji ie imao hrabrosti da u religioznim
pitanjima misli i radi samojstalno djelovao je na crkvu i na svijet ne samo u njegovo vrijeme
već i u svim budućim pokoljenjima. Njegova odlučnost i vjernost krijepi; će u posljednje
96