Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Njegove teze privukle su sveopću pažnju. Narod ih je čitao i o njima se raspravljalo po
cijelom kraju. Nastalo je veliko uzbuđenje na univerzitetu i u cijelom gradu. Ove teze su
pokazale da pravo opraštanja grijeha i oslobađanja od kazni nije dato nijednom čovjeku, pa
čak ni papi. Prodavanje oproštajnica je samo jedna komedija, sredstvo da se od naroda
izmami novac, da se iskoristi njegova lakovjernost — sotonino lukavstvo, koje ima za cilj
da upropasti duše onih koji budu povjerovale njegovim lažnim obećanjima. Luter je
pokazao i to da je Kristovo evanđelje najskupocjenije blago crkve, i da se Božja milost,
otkrivena u njemu, daje besplatno svakome koji je traži sa pokajanjem i vi erom. {VB
108.2}
Luterove teze izazivale su na raspravu, ali nitko’ nije imao smjelosti da prihvati taj
izazov. Pitanja koja je postavio raširila su se za nekoliko dana po cijeloj Njemačkoj, a za
nekoliko sedmica odzvanjala su kroz cio kršćanski svijet. Mnogi pobožni katolici, koji su u
crkvi vidjeli bezakonje i osuđivali ga, a nisu znali kako da tome stanu na put, čitali su sada
ove teze sa velikom radošću i priznali su da im kroz njih govori glas Božji. Osjećali su da je
Bog milostivo pružio svoju ruku da zadrži poplavu pokvarenosti, koja je izvirala od rimske
stolice. Knezovi i poglavari su se potajno obradovali što će napokon biti obuzdana drska
sila, koja je tvrdila da nitko ne smije staviti prigovor protiv njenih odluka. {VB 108.3}
Ali mnogi koji su voljeli grijeh i sujevjerje uplašili su se kad su vidjeli da se ruše zablude
i laži koje su umirivale njihov strah. Lukavi svećenici, ometani u svom djelu odobravanja
prijestupa, i, Videći da njihovim prihodima prijeti opasnost, sjedinili su se, puni gnjeva, da
odbrane svoja tvrđenja. Reformator je imao da se bori protiv žestokih tužilaca. Jedni su ga
optuživali da radi naglo i nepromišljeno. Drugi su tvrdili da ga ne vodi Bog, već da radi
podstreknut svojom taštinom, ohološću i drskošću. On je odgovorio: „Čovjek rijetko iznosi
kakvu novu misao, a da to ne izgleda kao oholost, i da ne bude okrivljen da zameće svađu.
Zašto su Krist i svi njegovi učenici bili osuđeni na smrt? Zato jer je izgledalo da oholo
preziru mudrost svoga vremena, i da šire novotarije, ne pitajući ponizno za savjet
predstavnike starih nazora.” {VB 110.1}
Zatim je dodao: „Sve što činim, želim da činim ne po ljudskoj mudrosti, već u
suglasnosti sa Božjim savjetom. Ako je ovo djelo od Boga, tko će ga zaustaviti? Ako nije od
Boga, tko ga može unaprijediti. Neka bude ne moja, ni njihova, ne naša, nego Tvoja volja, o
sveti Oče, koji si na nebu!”50 {VB 110.2}
Iako je Luter otpočeo ovo djelo pokrenut od Svetoga Duha, ipak nije mogao da ga nastavi
bez žestokih borbi. Predbacivanja njegovih neprijatelja, izvrtan je njegovih namjera,
nepravedne i zlobne primjedbe na račun njegovog karaktera i njegovih pobuda, navalili su
na njega kao poplava, i nisu bili bez uspjeha. On se nadao da će se narodne vođe u crkvi i
školama dragovoljno pridružiti njemu u korist reformacije. Riječi ohrabrenja visokih ličnosti
ispunjavale su ga radošću i nadom. Već je gledao kako za crkvu sviće svjetliji dan. Ali,
ohrabren je se uskoro pretvorilo u prijekore i okrivljavana. Mnogi crkveni i državni
75