Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
pokušali da u njemu probude strah, opisujući opasnosti koje su mu prijetile. Sve je bilo
uzalud. Luter je nepokolebljivo odgovorio: „Kada bi u Vormsu bilo toliko đavola koliko ima
crepova na krovovima, ipak bih ušao u grad.”78 {VB 127.3}
Prilikom njegovog dolaska u Vorms veliko mnoštvo je krenulo prema gradskim vratima
da mu zažele dobrodošlicu. Tako veliko mnoštvo nije se sakupilo ni da pozdravi cara.
Oduše,vljenje je bilo veliko; odjednom, usred mnoštva, zapjevao je jedan prodoran i tužan
glas jednu pogrebnu pjesmu da Lutera podsjeti na sudbinu koja ga čeka. „Bog će biti moja
odbrana”, rekao je on silazeći sa kola. {VB 127.4}
Papine pristalice nisu vjerovale da će se Luter usuditi da dođe u Vorms!., Njegov dolazak
ih je ispunio strahom. Car je odmah pozvao svoje savjetnike da se posavjetuje o postupku
koji treba preduzeti. Jedan od biskupa, papin okorjeli pristalica, izjavio je: Mi smo o tome
dosta raspravljali. Neka se vaše Veličanstvo jednom oslobodi od toga čovjeka. Nije li
Sigismund dao da se Jan Hus spali? Naša dužnost nije da damo niti poštujemo garantno
pismo jednog heretika.” „Ne”, rekao je Karto, „mi treba da držimo svoja
obećanja.”79 Prema tome, odluka je pala: Luter treba da izađe pred sabor. {VB 127.5}
Cio je grad želio da vidi tog neobičnog čovjeka. Uskoro je gomila posjetilaca ispunila
njegov stan. Luter se tek oporavio od svoje nedavne bolesti; bio je umoran od puta koji je
trajao čitave dvije sedmice. Morao je da se pripremi za svoj sutrašnji svečani dolazak pred
sabor, i potreban mu je bio mir i odmor. Ali želja da ga vide bila je tako velika da su se
plemići, knezovi, svećenici i građani tiskali oko njega, tako da mu je za odmor ostalo samo
nekoliko sati. Među njima bilo je plemića koji su smjelo tražili od cara reformu crkvenih
zloupotreba, i koji su, kaže Luter, „svi oslobođeni mojim evanđeljem.”80 Prijatelji i
neprijatelji su dolazili da vide neustrašivog redovnika; a on je primao sve istim mirom i
svima odgovarao dostojanstveno i mudro. Njegovo držanje bilo je čvrsto i hrabro. Njegovo
lice, blijedo i mršavo od napora i bolesti, imalo je ljubazan i čak radostan izraz. Svečanost i
duboka ozbiljnost njegovih riječi davale su mu silu kojoj se ni njegovi neprijatelji nisu
mogli oduprijeti. I prijatelji i neprijatelji su mu se divili. Jedni su gledali u njemu božansku
silu, a drugi su ponavljali riječi farizeja o Kristu: đavo je u njemu.” {VB 128.1}
Sutradan je Luter bio pozvan da izađe pred sabor. Jedan carski činovnik određen je da
dovede Lutera u sabornu dvoranu, ali to mu je jedva uspjelo, jer su sve ulice bile prepune
gledalaca koji su bili željni da vide monaha koji sie usudio da se odupre papskom
autoritetu. {VB 128.2}
Kad se Luter uputio da izađe pred svoje suce, jedan stari general, junak iz mnogih bitaka,
rekao mu je ljubazno: „Jadni kaluđeru, jadni kaluđeru, tebe čeka takav okršaj kakav ni ja niti
ikoji vojskovođa nije vidio ni u najkrvavijoj borbi. Ali ako je tvoje djelo pravedno, i ako si
siguran u njega, idi, naprijed u ime Boga i ne boj se ništa. Bog te ne će ostaviti.”81 {VB
128.3}
89