Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
proročanstvima o Mesiji koji treba da dođe na zemlju i čeznuli za dolaskom Otkupitelja
svijeta. To su bili ljudi koji su bili spremni da prime vijest sa neba. Iznenada pojavio im se
anđeo i objavio im radosnu vijest. Ravnica je bila poplavljena nebeskom slavom; tada se
pojavilo mnoštvo anđela, i, kao da je radost bila suviše velika da bi je mogao objaviti samo
jedan nebeski vjesnik, mnoštvo glasova zapjevalo je pjesmu koju će jednog dana pjevati
izabrani iz svih naroda: „Slava na visini Bogu, i na zemlij mir, među ljudima dobra volja.”
Luka 2, 14. {VB 257.1}
Kolike pouke sadrži ova divna historija o Betlehemu. Koliki je to ukor za našu
nevjernost, oholost i sebičnost! Kolika je to opomena da se čuvamo da ne bismo zbog svoje
ravnodušnosti bili nesposobni da razlikujemo znake ovog vremena i da tako ne poznamo
dan svoga pohođenja! {VB 257.2}
Nebeski vjesnici nisu samo na judejskim brežuljcima među skromnim pastirima našli
ljude koji su čekali dolazak Mes je. I među neznabošcima bilo je takvih koji su čekali
Mesiju. To su bili filozofi sa istoka, mudri, bogati i plemeniti ljudi. Ovi mudraci su
proučavali prirodu i prepoznali su Boga u njegovim djelima. U jevrejskim spisima su
pronašli proročanstvo’ o „zvijezdi koja će izaći od Jakova”, i nestrpljivo su očekivali
dolazak onoga koji treba da bude ne sama „utjeha Izraela” nego i „svjetlost koja obasjava
neznabošce” i „spasenje svim narodima do kraja zemlje.” Luka 2, 25. 32; Djela 13, 47. Oni
su tražili svjetlost, i svjetlost sa nebeskog prijestola obasjala je put njihovim koracima. Dok
su svećenici i rabini Jeruzalema, povlašteni čuvari i tumači istine, utonuli u tamu, nebo je
poslalo zvijezdu da vodi ove strance na mjesto rođenja novorođenog Cara. {VB 257.3}
Isto tako će se Krist „pojaviti drugi put,” ali ne radi grijeha, „već na spasenje onima koji
ga čekaju”. Kako vijest o Spasiteljevom rođenju, tako i vijest o Kristovom drugom dolasku
nije bila povjerena religioznim vođama naroda. Oni su prekinuli vezu sa Bogom, i odbili su
nebesku svjetlost: zato se ne ubrajaju u broj onih o kojima piše apostol Pavao: „Ali vi,
braćo, niste u tami da vas dan kao lupež zastane. Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana:
nismo sinovi noći niti tame.” 1. Solunjanima 5, 4. 5. {VB 258.1}
Stražari na zidovima Siona trebali su prvi da prihvate radosnu vijest o dolasku Spasitelja;
trebali su prvi da objave njegov dolazak i da opomenu narod da se pripremi za njegov
dolazak. Ali oni su živjeli u ravnodušnosti, sanjali su o miru i sigurnosti, a narod je spavao u
svojim grijesima. Isus je vidio svoju crkvu kao nerodnu smokvu, pokrivenu obilnim lišćem,
ali bez dragocjenog roda. U njoj je bio oblik pobožnosti, vanjsko držanje vjere, ali
nedostajala je istinita poniznost, pokajanje i vjera, bez čega nema prave službe Bogu. Mjesto
rodova Božjeg Duha, tu se ispoljavao duh oholosti, formalizma, prazne slave, sebičnosti i
nasilja. Crkva koja se sve više udaljavala od Boga zatvorila je oči pred znacima vremena.
Bog nije nju napustio; nije on odstupio od svoje vjernosti, nego je ona odstupila od njega i
odvojila se od njegove ljubavi. Pošto ona nije ispunila date uvjete, Bog nije mogao da ispuni
ni obećanja koja joj je dao. {VB 258.2}
187