Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Božje zapovijesti, protivi se njegovoj prevlasti. Kada bi je mogao zbrisati sa zemlje, njegova
bi pobjeda bila potpuna. On vidi da ih sveti anđeli čuvaju, i razumije da su njihovi grijesi
oprošteni, ali ne zna da su njihovi slučajevi odlučeni u nebeskoj svetinji. On tačno poznaje
grijehe na koje ih je naveo i iznosi ih pred Boga u preuveličanoj svjetlosti tvrdeći da taj
narod zaslužuje da bude lišen Božje naklonosti kao i on sam. On tvrdi da Gospod ne može u
svojoj pravednosti da im oprosti grijehe, a njega i njegove anđele da uništi. On polaže pravo
na njih kao na svoj plijen i zahtijeva da budu predani u njegove ruke da ih uništi. {VB
503.1}
Dok sotona optužuje Božji narod zbog njegovih grijeha, Gospod mu dopušta da ih kuša
do krajnosti. Njihovo pouzdanje u Boga, njihova vjera i odlučnost bit će teško okušani.
Kada gledaju u prošlost, njihova nada klone, jer u cijelom svom životu mogu da vide malo
dobra. Potpuno su svjesni svoje slabosti i nedostojnosti. Sotona se trudi da ih uplaši mišlju
da je njihov slučaj beznadan, i da se mrlja njihove nečistote ne može nikada oprati. Nada se
da će toliko uništiti njihovu vjeru da će oni popustiti njegovim iskušenjima i da će se odreći
svoje odanosti Bogu. {VB 503.2}
Lako će Božji narod biti okružen neprijateljima, koji će raditi o njegovoj propasti, ipak
strah koji on podnosi nije strah od progonstva zbog istine; on se boji da se nije pokajao za
svaki grijeh i da zbog neke svoje greške neće doživjeti ispunjenje Spasiteljevog obećanja da
će ga „sačuvati od časa iskušenja, koji će doći na sav vasioni svijet”. Kada bi pouzdano
znali da su im grijesi oprošteni, ne bi se plašili od mučenja i smrti; ali ako budu nedostojni i
izgube svoj život zbog neke greške u svom karakteru, onda će Gospodnje sveto ime biti
osramoćeno. {VB 503.3}
Svuda čuju urotnička dogovaranja i vide djelovanje pobune; i u njima se javlja jaka želja,
ozbiljna težnja duše da se svrši taj veliki otpad i da se učini kraj zloći zlih. Ali dok se mole
Bogu da spriječi djelo pobune, oni sami sebi prebacuju što nemaju sile da se usprotive
moćnoj struji zla i da je zaustave. Osjećaju da su sve svoje sposobnosti bili upotrebili u
Kristovoj službi i da su napredovali iz sile u silu, sotonine sile ne bi imale toliko moći da ih
napadaju. {VB 504.1}
Oni muče svoje duše pred Bogom ukazujući na ranije pokajanje za mnoge svoje grijehe i
pozivajući se na Spasitelj evo obe-ćanje: „Neka se uhvati za silu moju da učini mir sa
mnom; učinit će mir sa mnom.” Izaija 27, 5. Njihova se vjera ne koleba što njihove molitve
nisu odmah uslišene. Iako podnose najveći strah, užas i nevolju, ipak ne prestaju da se mole.
Oni se hvataju za Božju silu kao što se Jakov čvrsto držao Anđela, a riječi njihove duše su:
„Neću te pustiti, dokle me ne blagosloviš.” {VB 504.2}
Da se Jakov nije pokajao za svoj grijeh što je prijevarom zadobio prvenstvo, Bog ne bi
uslišio njegovu molitvu i ne bi milostivo sačuvao njegov život. Tako bi i Božji narod u
vrijeme velike nevolje bio pobijeđen kada bi imao nepokajanih grijehova iz prošlosti, koji bi
izlazili pred njega za vrijeme dok ga muče strah i zebnja. Očajanje bi ugušilo njihovu vjeru,
376