Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Međutim, kada je Isus trebao da ostavi svoje učenike, On im nije kazao da će oni skoro
doći k njemu: „Idem da vam pripravim mjesto”, — rekao je On. „I kad otidem i pripravim
vam mjesto, opet ću doći, i uzet ću vas k sebi da i vi budete gdje sam i ja.” Ivan 14, 2-3. A
Pavao dalje govori da će „sam Gospod sa zapoviješću, s glasom arhanđelovim i s trubom
Božjom sići s neba; i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije; a potom mi živi, koji smo ostali,
zajedno s njima bit ćemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s
Gospodom biti.” I onda dodaje: „Tako utješavajte jedan drugoga ovim riječima.” 1.
Solunjanima 4, 16-18. Kako je velika razlika između ovih riječi utjehe i onih navedenih od
strane propovjednika univerzaliste. Onaj je tješio žalosne prijatelje uvjeravanjima da je
umrli, ma koliko bio grešan, čim je izdahnuo bio primljen među anđele. Pavao upućuje
svoju braću na budući Kristov dolazak, kada će okovi groba biti razbijeni, i kada će „mrtvi u
Kristu” ustati na vječni život. {VB 445.2}
Prije nego itko može da stupi u stanove blaženih, njegov slučaj mora biti ispitan, a njegov
karakter i njegova djela moraju doći na ispit pred Boga. Svima će se suditi prema izvještaju
napisanom u knjigama, i svako će primiti platu prema djelima svojim. Ovaj se sud ne vrši u
času smrti. Obratimo pažnju na Pavlove riječi: „Jer je postavio dan u koji će suditi
vasionome svijetu po pravdi preko Čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru uskrsnuvši ga iz
mrtvih.” Djela 17, 31. Ovdje apostol jasno kaže da je za sud svijetu određen jedan dan, koji
je tada bio događaj budućnosti. {VB 445.3}
Juda upućuje na isto vrijeme: „I anđele koji ne držaše svojega starješinstva nego ostaviše
svoj stan čuva u vječnim oko-vima pod mrakom za sud velikog dana”, a zatim navodi riječi
Enoha: „Gle, ide Gospod s hiljadama svetih anđela svojih da učini sud svima.” Juda 6. 14.
15. Ivan kaže da je vidio „mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše.
I sud primiše mrtvaci, kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim”. Otkrivenje 20,
12. {VB 446.1}
Ali, ako mrtvi već uživaju blaženstva neba ili se previjaju u ognju pakla, zašto je
potreban budući sud? Nauka Božje riječi o ovim važnim pitanjima nije ni nejasna niti
protivrječna. Nju mogu razumjeti i neuki ljudi. Ali koja iskrena duša može da vidi iole
mudrosti i pravednosti u raširenom vjerovanju o nagrađivanju odmah poslije smrti? Hoće li
pravednici poslije ispitivanja njihovog slučaja na sudu primiti pohvalu: „Dobro, slugo dobri
i vjerni!... uđi u radost gospodara svojega”, (Matej 25, 21), ako se nalaze u njegovoj
prisutnosti možda već mnogo vjekova? Hoće li grešnici biti pozvani sa mjesta gdje se muče
da prime presudu Sudije cijele zemlje: „Idite od mene prokleti u oganj vječni?” (Matej 25,
41.) Kakvog li strašnog ruganja! Sramne li optužbe protiv mudrosti i pravednosti
Božje! {VB 446.2}
Teorija o besmrtnosti duše je jedna od onih lažnih nauka koju je Rim uzeo od
neznaboštva i unio u kršćansku vjeru. Martin Luter je stavlja u grupu „čudovišnih
izmišljotina, koje sačinjavaju blato dekretalija”. (Petavel, Pitanje besmrtnosti, str. 255). U
333