Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
„Ja ću vam sada postaviti jedno čudno pitanje”, rekao je Latimer. „Tko je najvjerniji
biskup i prelat u cijeloj Engleskoj?... Dobro, ja ću vam reći: to je đavo... On je uvijek u
svojoj biskupiji... Kad pod ga potražite, uvijek ćete ga naći na poslu... Nećete ga naći lijena,
to vam jamčim... Gdje đavo stanuje, njegova je parola: dolje sa knjigama, a gore sa
svijećama; dolje Biblije, a gore brojanice; dolje svjetlost evanđelja, a gore svjetlost svijeća,
pa makar i usred podneva; dolje Kristov križ, koji oduzima grijehe svijeta, a gore čistilište,
koje ispražnjava džepove;... na stranu brige oko odijevanja siromašnih i nemoćnih, a neka
živi ukrašavanje slika i kićenje likova od drveta i kamena; dolje Božja uredba, to jest
presveta njegova Riječ, a neka žive ljudski zakoni i tradicije... O, zašto naši prelati nisu tako
marljivi da siju sjeme dobre nauke, kao što je sotona marljiv da sije kukolj i pljevu!” {VB
205.4}
Veliko načelo koje su zastupali ovi reformatori, isto kojega su se držali valdenžani,
Viklif, Hus, Luter, Cvingi i njihovi suradnici — bilo je da je Sveto pismo nepogrešiv
autoritet, pravilo vjere i života. Oni su odbacili pravo pape, sabora, otaca i kraljeva da
kontroliraju savješću u pitanjima vjere. Biblija je bila njihov autoritet, i njome su ispitivali
svaku nauku i svako tvrđenje. Vjera u njegovu Riječ hrabrila je ove svete ljude kada su
polagali svoje živote na lomačama. „Budi hrabar”, doviknuo je Latimer svome drugu, koji je
s njime dijelio mučeničku smrt, prije nego što je plamen ušutkao njihov glas, „Božjom
milošću, mi ćemo danas zapaliti u Engleskoj takvu svjetlost koja se neće nikada
ugasiti.”194 {VB 206.1}
U Škotskoj sjeme koje su posijali Kolumba i njegovi suradnici nije nikada bilo sasvim
uništeno. U toku stoljeća nakon što su se engleske crkve potčinile Rimu, one u Škotskoj
sačuvale su svoju slobodu. U dvanaestom vijeku, međutim, papstvo se učvrstilo i u toj
zemlji, i tu je više nego igdje utvrdilo svoju vlast. Nigdje nije tama bila gušća nego ovdje.
Pa ipak su zraci vidjela uspjeli da prodru ovamo i da navijeste dolazak zore. Lolardi, koji su
dolazili iz Engleske s Biblijom i Viklifovom navikom, učinilu su mnogo da se sačuva
poznavanje evanđelja, i svaki vijek je imao svoje svjedoke i svoje mučenike. {VB 206.2}
U početku velike reformacije prodrli su u Škotsku Luterovi spisi i Tindalov engleski
Novi zavjet. Nezapaženi od svećenstva, obilazeći tiho brda i doline, ovi vjesnci su ponovo
zapalili u Škotskoj baklju istine koja se bila skoro ugasila, i uništili su ono što je Rim
uspostavio u toku četiri vijeka svog ugnjetavanja. {VB 206.3}
Krv mučenika dala je novi podstrek pokretu. Papske vođe,, svjesni neočekivane opasnosti
koja je zaprijetila njihovom djelu, spalili su na lomači neke od najplemenitijih i
najuglednijih sinova Škotske. Ali time su samo podigli novu propovjedaonicu, sa koje su
riječi umirućih svjedoka odjekivale po cijeloj zemlji, — pozivajući narod na nepokolebljivu
odluku da odbaci rimske lance. {VB 206.4}
Hamilton i Vishart, plemići po karakteru i rođenju, završili! su svoj život na lomači,
zajedno sa velikim brojem skromnih učenika. Ali sa mjesta na kome je Vishart bio spaljen,
148