Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
bila je proširena u cijeloj Evropi, i mnogi su je milioni u kasnijim naraštajima primili kao
svoje ispovijedanje vjere. {VB 173.2}
Vjerne Božje sluge nisu same radile. Dok su se poglavarstva, vlasti i zli duhovi ispod
neba združili protiv njih, Gospod se nije odrekao svoga naroda. Da su njihove oči bile
otvorene, mogli bi vidjeti isto tako jasne znake Božje prisutnosti i pomoći kao što je to vidio
jedan stari prorok. Kada je Elizejev sluga, pokazao svome gospodaru neprijateljsku vojsku,
koja ih je okružavala i sprečavala svaku mogućnost bjekstva, prorok se obratio Bogu u
molitvi: „Gospode, otvori mu oči da vidi.” 2. Carevima 6, 17. „I gle, gora bješe puna konja i
ognjenih kola.” Nebeske čete su stajale tu da brane Božjeg čovjeka. Isto tako su anđeli
bdjeli nad radnicima u djelu reformacije. {VB 173.3}
Jedno od načela koje je Luter naročito isticao, bilo je: Ne treba se služiti svjetovnom
silom niti upotrebljavati fizičko oružje za odbranu Božjeg djela. Radovao se što knezovi
carstva pristaju uz evanđelje, ali kad su mu predložili da sklope od^brambeni savez, on je
izjavio „da evanđeosku nauku treba da brani sam Bog”., Vjerovao je: „Što se ljudi budu
manje uplitali, to će očiglednije biti Božje posredovanje. Sve političke mjere opreznosti
smatrao je izražajem straha i grešnog nepovjerenja.”152 {VB 173.4}
Kad su se neprijateljske sile združile da obore reformiranu vjeru, kad je izgledalo da je
tisuću mačeva izvučeno iz korica da je unište, Luter je pisao: „Sotona je pobijesnio;
bezbožni pontifeks je načinio zavjeru; prijete nam ratom. Savjetujte narod da se junački bori
pred Božjim prijestolom vjerom i molitvom, tako da bi naši neprijatelji, pobijeđeni Božjim
Duhom, bili primorani na mir. Naša glavna potreba, naš prvi posao, jeste molitva; neka
narod zna da je sada izložen cštrici mača i sotoninom gnjevu, i neka se moli.”153 {VB
173.5}
Kasnije, misleći na predloženi savez evangelističkih država, Luter je rekao da je jedino
oružje koje treba upotrebiti u tom ratu, „mač Duha”. Izbornom knezu saskom je pisao: „Mi
ne možemo u svojoj savjesti odobriti savez koji nam se predlaže. Radije ćemo deset puta
umrijeti nego. da vidimo da je naše djelo evanđelja uzrok prolivanja krvi. Naša je dužnost
da budemo kao ovce određene za klaonicu. Treba da nosimo križ Kristov. Neka Vaše
Visočanstvo bude bez straha. Mi ćemo učiniti više svojim molitvama, nego naši neprijatelji
svojim hvalisanjem. Samo neka se naše ruke ne oskvrne krvlju naših neprijatelja. Ako car
zahtijeva da izađemo pred sud, mi smo gotovi da izađemo. Vi ne možete braniti našu vjeru.
Svako mora sam da se izloži opasnostima radi svoje vjere.”154 {VB 174.1}
Iz tajnog mjesta molitve došla je sila koja je u doba velike reformacije potresla svijet.
Tamo, u svetom pouzdanju, položile su sluge Božje svoje noge na stijenu Božjih obećanja.
Za vrijeme borbe u Augzburgu, Luter je svaki dan proveo tri najbolja sata u molitvi. U
tajnosti svoje sobe, izlivao je svoju dušu pred Bogom, riječima punim povjerenja i nade, kao
kad čovjek razgovara sa svojim prijateljima. „Ja znam da si Ti naš Otac i Bog”, govorio je
reformator, „i da ćeš Ti rasuti gonitelje Tvoje djece, jer si Ti zajedno sa nama u opasnosti.
123