Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
mučenje, pomoću kojih su ljudi bili prinuđivani da se slože sa njegovim naukama. Oni koji
se nisu saglasili sa njegovim zahtjevima osuđeni su bili na lomaču. Bilo je mnogo pokolja a
kojima se neće nikada doznati, dok ne budu otkriveni na dan suda. Dostojanstvenici crkve
naučili su od sotone, svog učitelja,, da izmisle takva sredstva koja će prouzrokovati najveće
muke,, a da pri tome njihove žrtve ipak ostanu u životu. U mnogim slučajevima pakleni
postupak se ponavljao do krajne granice čovjekove izdržljivosti, sve dok ljudska priroda nije
popustila u borbi, a mučenik pozdravljao smrt kao dragog osloboditelja. {VB 462.1}
Takav je bio udes onih koji su se opirali Rimu. Na svoje pristalice Rim je primjenjivao
po potrebi strogost biča, gladovanje i sve moguće tjelesne kazne. Da bi stekli naklonost
neba,, pokajnici su, prekršavajući prirodne zakone, kršili Božje zakone. Bili su poučavani da
raskinu veze koje je Bog dao čovjeku da bi uljepšao i blagoslovio njegov život na zemlji. Po
grobljima se nalaze milioni žrtava koje su provele svoje živote u uzaludnom nastojanju da
uguše svoje prirodne težnje, da potisnu,, kao nešto grešno pred Bogom, sve misli i osjećanja
naklonosti prema svojim bližnjima. {VB 462.2}
Ako želimo da razumijemo strašnu sotoninu surovost, koja se jasno otkrivala vjekovima,
i to ne među onima koji nisu nikada čuli o Bogu, nego u samoj sredini kršćanstva, treba
samo da čitamo historiju katoličke crkve. Pomoću svog velikog sistema obmane, knez zla je
ostvario svoju namjeru da osramoti Boga i da zada bol čovjeku. I kad vidimo kako on
uspijeva da se preruši i ostvari svoj cilj preko vođa ove crkve, onda možemo bolje da
razumijemo zašto on ima tako veliku odvratnost prema Bibliji. Onome koji čita Bibliju Bog
će otkriti svoju milost i ljubav. On će vidjeti da Bog ne stavlja na ljude nijedan od ovih
teških tereta, Sve što On traži jeste smjerno i ponizno srce, skrušen i poslušan duh. {VB
462.3}
Krist nam u svome životu nije dao primjer da ljudi treba da se zatvore u samostane da bi
se tako osposobili za nebo. Nikada nije učio da ljubav i saosjećanje treba da se ugušuju.
Spasitelj evo srce je bilo puno ljubavi. Što se čovjek više približi moralnome savršenstvu, to
su njegova osjećanja jača, njegovo zapažanje grijeha oštrije, a njegovo saučešće prema
nevoljnima dublje. Papa tvrdi da je Kristov zamjenik, ali kako se njegov karakter može
uporediti sa karakterom našeg Spasitelja? Da li je Krist ikada osuđivao ljude na zatvor ili
mučenje zato što ga nisu htjeli poštovati kao nebeskog cara? Da li je on ikada zahtijevao da
se osude na smrt oni koji ga nisu primili? Kad su stanovnici jednog samarićanskog sela
odbili da prime Isusa, apostol Ivan, pun gnjeva, upitao ga je: „Gospode! Hoćeš li da rečemo
da oganj siđe s neba i da ih istrijebi, kao i Ilija što učini?” Isus je sažaljivo pogledao na
svoga učenika i ukrotio je njegov nemilostiv duh, rekavši: „Sin čovječji nije došao da
pogubi duše čovječje, nego da ih sačuva.” Luka 9, 54. 56. Kakve li razlike između duha koji
je pokazao Krist i duha njegovog samozvanog zamjenika? {VB 463.1}
Rimska se crkva sada prikazuje svijetu kao miroljubiva^ ona pokušava da opravda
izvještaj o svojim surovostima. Obukla se u obličje pobožnosti, ali se nije promijenila.
346