Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
Ponovo su papske vođe planirale kako da ušutkaju reformatorov glas. Tri puta su ga zvali<br />
na sud, ali uzalud. Prvo je jedan biskupski sinod proglasio njegove spise krivovjerskim i,<br />
pridobivši za sebe mladog kralja Ričarda II, isposlovao je da bude izdat kraljevski ukaz<br />
prema kome se moraju pozatvarati svi oni koji se drže zabranjenog učenja. {VB 73.2}<br />
Poslije ove odluke Sinoda, Viklif se obratio parlamentu. Neustrašivo je pred narodnim<br />
skupom optužio hijerarhiju i tražio reformu mnogih zloupotreba koje je crkva odobravala.<br />
Uvjerljivom snagom opisao je nasilje i Pokvarenost papske stolice. Neprijatelji su se zbunili.<br />
Kako su Viklifovi prijatelji i pomagači bili primorani da se povuku, to se sa sigurnošću<br />
očekivalo da će se i sam reformator, u svojoj visokoj starosti, kad ostane sam i bez prijatelja,<br />
pokloniti udruženom autoritetu kraljevske krune i papskog prijestola. Ali mjesto toga<br />
pristalice Rima bile su pobijeđene. Parlamenat, uzbuđen Viklif bvim’ govorom, povukao je<br />
edikt o njegovom gonjenju, i tako je reformator ponovo bio na slobodi. {VB 73.3}<br />
I treći put je bio pozvan na saslušanje, i to pred najviši crkveni sud u zemlji. Tu neće biti<br />
nikakve milosti za „krivo-vjerje”. Napokon je izgledalo da će Rim trijumfirati, i djelo<br />
reformatora će morati da stane. Tako su mislile papine pristalice. Ako oni budu postigli svoj<br />
cilj, Viklif će biti primoran da se odrekne svoga učenja ili da napusti sudsku dvoranu i da<br />
bude predan plamenu lomače. {VB 73.4}<br />
Ali Viklif se nije odrekao svog učenja; nije htio da bude licemjer. Neustrašivo je branio<br />
svoje učenje i pobijao klevete svojih progonitelja. Zaboravljajući na sebe i svoj<br />
položaj, pozivao je svoje slušaoce pred Božji sud mjereći njihova lukavstva i prijevare na<br />
osnovi vječne istine. U sudskoj dvorani osjećala se sila Svetoga Duha. Prisutni kao da su bili<br />
prikovani za svoja mjesta Božjom silom. Izgledalo je da su nemoćni da napuste to mjesto.<br />
Riječi reformatorove probijale su njihova srca kao strijele iz Božjeg luka. Klevete o<br />
krivovjerstvu, koje su neprijatelji podigli protiv njega, on je snažnom uvjerljivošću bacio na<br />
njih. Pitao je prisutne iz kojih razloga su se osmjelili da šire svoje prijevare? Zbog zarade,<br />
da bi trgovali Božjom milošću. {VB 73.5}<br />
„Šta mislite, s kime se borite”, zapitao ih je najposlije, „zar s jednim starcem koji (je<br />
jednom nogom već u grobu? Ne! Vi se borite protiv istine koja je jača od svih vas i koja će<br />
vas pobijediti!” S ovim riječima povukao se iz sudske dvorane, i nitko od njegovih<br />
neprijatelja nije se usudio da ga zaustavi. {VB 74.1}<br />
Viklifovo djelo bilo je skoro dovršeno. Zastava istine, koju je on tako dugo nosio, uskoro<br />
će pasti iz njegovih ruku. Ali I još jednom morao je da posvjedoči za evanđelje. Istina se<br />
morala propovijedati u samoj tvrđavi zablude. Viklif je bio pozvan pred papski sud u Rim,<br />
koji je tako često prolijevao krv svetih. Reformator je znao kakva mu opasnost prijeti i,<br />
usprkos tome, on bi se odazvao pozivu da paraliza nije učinila nemogućim njegovo<br />
putovanje. Ali ako se njegov glas nije mogao čuti u Rimu, on je mogao govoriti putem<br />
pisma, i odmah je odlučio da tako i čini. Iz svoje župe u Latervortu uputio je jedno pismo<br />
50
Change language