Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
da time prouzrokuje i propast ljudi. „Pa ćete postati kao bogovi”, izjavljuje on, „i znati šta je
dobro što li zlo”. (1. Mojs. 3, 5.) Spiritizam uči „da je čovjek biće napretka i da mu je
određeno da se neprestano, od rođenja pa sve do vječnosti, približava Božanstvu.” I dalje:
„Svako razumno biće sudit će samo sebi, a ne drugo.” „Sud će biti pravedan, jer je to vlastiti
sud. .. Prijesto je u tebi samome.” Jedan spiritistički učitelj je rekao kada se ova „duhovna
svijest” probudila u njemu: „Svi moji bližnji su polubogovi koji nisu pali.” A jedan drugi je
izjavio: „Svako pravedno i savršeno biće je Krist.” {VB 450.2}
Tako je sotona na mjesto pravde i savršenstva vječnoga Boga, pravog predmeta
poštovanja; i na mjesto savršene pravednosti Božjeg zakona, pravog mjerila ljudskih ideala,
postavio grešnu i nestalnu ljudsku prirodu, kao jedini predmet poštovanja, jedino pravilo
suda i mjerilo karaktera. To je napredak, ali ne unaprijed, nego unazad. {VB 451.1}
Zakon je naše intelektualne i duhovne prirode da se mi mijenjamo onim što posmatramo.
Naš um je prožet onim čime se bavi. Mi postajemo slični onome što smo navikli da volimo i
poštujemo. Čovjek se nikada neće uzdići više nego što je njegovo shvatanje o čistoti, dobroti
i istini. Ako je njegovo „ja” njegov najviši ideal, on neće nikada postići nešto uzvišeni je.
Naprotiv, on će padati sve niže i niže. Samo Božja milost ima silu da čovjeka uzdigne.
Prepušten sam sebi, on će neminovno padati sve dublje. {VB 451.2}
Ljudima koji popuštaju svojim strastima, koji su željni uživanja, tjelesnima, spiritizam se
javlja u manje prefinjenom vidu nego onima koji su obrazovani i kulturni; u njegovim
grubljim oblicima oni nalaze upravo ono što odgovara njihovim sklonostima. Sotona
proučava svaki znak slabosti ljudske prirode, vodi računa o grijesima koje je svaki pojedinac
sklon da čini, i onda se trudi da ne propusti nijedne prilike da zadovolji njihove sklonosti ka
zlu. On navodi ljude da pretjeruju u onome što je samo po sebi dozvoljeno, i da
neumjerenošću oslabe svoju fizičku, duševnu i moralnu snagu. On je uništio i još uništava
hiljade njih putem zadovoljavanja niskih strasti, kojima čini ljudsku prirodu grubom. I kao
vrhunac svog djela, on tvrdi preko duhova da „pravo znanje uzdiže čovjeka iznad svih
zakona”; da je „sve što postoji dobro”; da „Bog nikoga ne osuđuje”; i da su „svi grijesi koje
činimo nevini”. Kada su ljudi ovako zavedeni da vjeruju da je želja najviši zakon, da
sloboda znači razuzdanost, i da čovjek ima samo sebi da polaže račun, treba li se onda čuditi
što svuda vlada tolika pokvarenost i moralna izopačenost? Mnogi požudno prihvataju nauku
koja im daje slobodu da ugađaju sklonostima svoga telesnoga srca. Uzde samosavlađivanja
prepuštaju se požudama, duhovne i duševne snage se potčinjavaju životinjskim nagonima, a
sotona likujući uvlači u svoju mrežu hiljade onih koji kažu da su Kristovi sljedbenici. {VB
451.3}
Ali nitko ne bi trebalo da bude zaveden lažnim tvrđenjima spiritizma. Bog je dao svijetu
dovoljno svjetlosti da može da otkrije zamke. Kao što smo već vidjeli, teorija koja čini
stvarni temelj spiritizma je u protivrječnosti sa jasnim tvrđenjima Svetoga pisma. Biblija uči
da mrtvi ništa ne znaju; da su njihove misli prestale; da oni nemaju udjela ni u čemu što se
337