Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
su taj otok središtem svoje misionarske djelatnosti. Među ovim evandjelistima nalazio se i<br />
jedan poštovalac biblijske subote, koji je s njome upoznao i druge oko sebe:. Na otoku Ioni<br />
bila! je osnovana škola iz koje su izlazili misionari ne samo za Škotsku i Englesku nego i za<br />
Njemačku, Švicarsku i čak za Italiju. {VB 52.2}<br />
Ali Rim je bacio pogled na Britaniju i odlučio da je pokori pod svoju vlast. U šestom<br />
vijeku su rimslki misionari preuzeli akciju da obrate neznabožaačke Sase. Oholi barbari su<br />
ljubazno primili rimske poslanike, a ovi su hiljade njih pridobili da prime rimsku vjeru.<br />
Kako se njihovo djelo širilo, papini poslanici i njihovi obraćenici došli su u dodir sa<br />
sljedbenicima prvih kršćana. Između ovih i njih bila je velika razlika. Ovi potomci prvih<br />
kršćana bili su jednostavni, krotki i biblijski odgojeni u karakteru, nauci i vladanju, dok su<br />
drugi na svakom koraku pokazivali sujevjerje, sjaj i obijest papstva. Rimski poslanik<br />
zahtijevao je da kršćanske crkve priznaju vlast papstva. Britanci su ponizno odgovorili da<br />
vole sve ljude, ali da papa nema prava na vrhovnu vlast u crkvi, i oni mu mogu priznati<br />
samo takvu podčinjenost koja se mora priznati svakom Kristovom sljedbeniku. Učinjeni su<br />
ponovni pokušaji da se postigne njihova pokornost Rimu, ali ti ponizni kršćani, začuđeni<br />
ohološću rimskih poslanika, odgovorili su odlučno da ne priznaju drugog gospodara osim<br />
Krista. Tada se otkrio pravi karakter papstva. — Rimski predstavnik je rekao: „Ako ne<br />
primite braću koja vam donose mir, primit ćete neprijatelje koji će vam donijeti rat. Ako<br />
nećete da se s nama sjedinite da Šasima pokažemo put životu, to ćete od njih primiti smrtni<br />
udarac.”6 Ovo nisu bile prazne prijetnje. Protiv ovih svjedoka biblijske vjere upotrebljeni su<br />
rat, intrige i prijevare, dok crkve Britanije nisu bile uništene ili prinuđene da priznaju papski<br />
autoritet. {VB 52.3}<br />
U zemljama izvan vlasti Rima postojale su za vrijeme mnogo vjekova grupe kršćana koje<br />
su bile gotovo sasvim zaštićene od rimske pokvarenosti. Okruženi neznabošcima, oni su u<br />
toku vjekova prihvatili neke od njihovih zabluda, ali su i dalje smatrali Bibliju jedinim<br />
pravilom vjere i zadržali mnoge njene istine. Ovi kršćani su vjerovali u vječnost Božjeg<br />
zakona i svetkovali subotu koju propisuje četvrta Božja zapovijest. <strong>Crkve</strong> koje su držale ovu<br />
vjeru i običaje postojale su u centralnoj Africi i među Armenima u Aziji. {VB 53.1}<br />
Među onima koji su se opirali papskoj vlasti, na prvom mjestu su bili Valdenžani.<br />
Upravo u zemlji gdje je papstvo postavilo svoju stolicu, ondje je njegova laž i Pokvarenost<br />
naišla na najčvršći otpor. Vjekovima su crkve Pijemonta održavale svoju nezavisnost; ali<br />
napokon je došlo vrijeme kad je Rim zatražio da se i one pokore. Poslije bezuspješnih borbi<br />
protiv njegove tiranije, vođe ovih crkava su protiv svoje volje priznale vlast pape koju je,<br />
kako je izgledalo, priznavao cio svijet. Bilo je ipak nekih koji su odbili da priznaju vlast<br />
pape i prelata;. Oni su odlučili da ostanu vjerni Bogu i da sačuvaju čistotu i jednostavnost<br />
svoje vjere. Došlo je do odvajanja. Oni koji su se držali svoje stare vjere, morali su se<br />
povući; neki, napustivši svoje zavičajne Alpe, podigli su zastavu istine u stranim zemljama;<br />
drugi su se povukli u usamljena doline i gorske pećine, gdje su sačuvali slobodu da služe<br />
Bogu. {VB 53.2}<br />
34
Change language