Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
ne čuju istinu i obraćaju se ka pričama. Apostol Pavao je rekao za posljednje dane: „Jer će
doći vrijeme kad zdrave nauke neće slušati.” 2. Timoteju 4, 3. To je vrijeme već došlo.
Ljudi ne žele biblijsku istinu jer se ona suprotstavlja željama grešnog srca, koje ljubi svijet,
a sotona im pruža obmane koje oni vole. {VB 483.1}
Ali Bog će imati na zemlji svoj narod, koji će paziti na Bibliju, i samo na Bibliju, kao
mjerilo svih nauka i temelj svake reforme. Ni mišljenja učenih ljudi, ni tvrđenja nauke, ni
vjerske dogme ili odluke crkvenih sabora, tako mnogobrojne i suprotne kao i crkve koje ih
zastupaju, niti glas većine — ni jedno od ovoga, niti sve zajedno, ne može se smatrati
dokazom za ili protiv ma koje tačke vjere. Prije nego što primimo ma koju nauku ili propis,
treba da se uvjerimo da ih podupire ono jasno: „Tako govori Gospod.” {VB 483.2}
Sotona stalno nastoji da obrati pažnju na čovjeka mjesto na Boga. On zavodi ljude da
gledaju na biskupe, svećenike i profesore teologije kao na svoje vođe, umjesto da istražuju
Sveto pismo da bi sami za sebe doznali svoju dužnost. Tada, upravljajući razumom ovih
vođa, on može po svojoj volji da utječe na narod. {VB 483.3}
Kada je Krist došao da propovijeda Riječ života, običan narod ga je rado slušao, pa čak i
mnogi svećenici i starješine su ga vjerovali. Ali poglavar svećenički i vođe naroda odlučili
su da prezru i odbace njegovu nauku. Iako im je propao sav trud da nađu protiv njega
razloge za optužbu, iako su osjećali utjecaj božanske sile i mudrosti kojom su bile
nadahnute njegove riječi, ipak su podlegli svojim predrasudama; odbacili su najjasnije
dokaze njegove mesijanske službe, jer bi inače bili primorani da postanu njegovi učenici.
Ovi Isusovi protivnici su bili ljudi koje je narod od djetinjstva bio naučen da poštuje i
bezuslovno da se klanja njihovom autoritetu. „Kako to”, pitali su oni, „da naše starješine i
mudri književnici ne vjeruju Isusa? Zar ga ovi pobožni ljudi ne bi primili kad bi on stvarno
bio Krist?” Samo utjecaj ovakvih učitelja zaveo je jevrejski narod da odbaci svoga
Otkupitelja. {VB 484.1}
Duh koji je pokretao ove svećenike i starješine prožima još uvijek mnoge koji se hvale
svojom pobožnošću. Oni odbijaju da ispituju svjedočanstvo Svetoga pisma o naročitim
istinama za ovo vrijeme. Oni ukazuju na svoju mnogobrojnost, bogatstvo i ugled, a sa
omalovažavanjem gledaju na mali broj branilaca istine kao na neznatne, siromašne i
neugledne ljude, koji imaju vjeru koja ih rastavlja od svijeta. {VB 484.2}
Krist je unaprijed vidio da oholo prisvajanje vlasti koje su pokazivali književnici i farizeji
neće prestati sa rasijavanjem Jevreja. Svojim proročkim pogledom gledao je uzdizanje
ljudske vlasti, koja će htjeti da vlada nad savješću, što je za crkvu u svim vremenima bilo
strašno prokletstvo. Njegova teška optužba protiv književnika i farizeja, kao i njegove
opomene narodu da ne ide za ovim slijepim vođama, zabilježene su kao sav-jet budućim
pokoljenjima. {VB 484.3}
362