Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Poglavlje 14.—Kasniji engleski reformatori
Kad je Luter dao njemačkom narodu Bibliju, Tindal je bio potaknut od Božjeg Duha da
to isto učini za Englesku. Viklif ova Biblija bila je prevedena sa latinskog teksta koji je
sadržavao mnoge greške. Viklifov prijevod nije bio nikada štampan, a troškovi prepisanih
primjeraka bili su tako veliki da su ih samo nekolicina bogatih ljudi ili plemića mogli
nabaviti; pored toga, Biblija je bila od strane crkve strogo zabranjena, i to je doprinosilo da
je ona bila slabo rasprostranjena. Godine 1516, godinu dana prije pojavljivanja Luterovih
teza, Erazmo je objelodanio svoje grčko i latinsko izdanje Novoga zavjeta. Sada je prvi put
Božja riječ bila štampana na izvornom jeziku. U tom izdanju su mnoge pogreške ranijeg
prijevoda bile popravljene, a smisao je bio jasnije izražen. Ovo izdanje je mnogim
obrazovanim ljudima omogućilo da bolje upoznaju istine i dalo je novi podstrek reformaciji.
Ali, narod je u velikoj većini još uvijek bio bez Biblije. Tindal je bio taj koji je dovršio
Viklifovo djelo: on je dao svojim zemljacima Bibliju na narodnom jeziku. {VB 203.1}
Marljivi student, revni istraživač istine, on je primio evan,đelje pomoću Erazomovog
Novog zavjeta. Propovijedajući hrabro svoje uvjerenje, on je izjavljivao da se svaka nauka
mora ispitati na temelju Svetog pisma. Na tvrđenje papinih pristalica da je crkva dala Bibliju
i da jedino ona ima pravo da je tumači, Tindal je odgovorio: „Znate li tko je naučio orla da
nađe svoj plijen? — Dobro, onaj isti Bog uči svoju gladnu djecu da u njegovoj Riječi nađu
svog Oca. Daleko od toga da ste nam vi dali Sveto pismo; vi ste nam ga sakrili; vi spaljujete
one koji ga propovijedaju; i vi biste, kad biste mogli, spaliti i samo Sveto pismo.”189 {VB
203.2}
Tindalovo propovijedanje izazvalo je veliko interesiranie; mnogi su primili istinu. Ali
svećenici su bili na oprezu; čim je on napustio jedno polje rada, već su oni bili tu da svojim
prijetnjama i izvrtanjem njegove nauke unište plod njegovog rada. Često su u tome i
uspijevali. „Sto da radim”, uskliknuo’ je on. „Dok ja na jednom mjestu šijem, dotle
neprijatelj pustoši polje koje sam upravo napustio. Ja ne mogu biti svuda. O, kad bi kršćani
imali Sveto pismo na svom maternjem jeziku, onda bi se sami mogli oduprijeti ovim
lažljivcima. Bez Biblije je nemoguće utvrditi ljude u istini.”190 {VB 203.3}
U njegovim mislima počela je sazrijevati nova odluka. „Na jeziku Izraelaca pjevali su se
psalmi u hramu Jehovinom. Zar ne treba da se evanđelje govori nama na engleskom jeziku?
Zar da crkva ima manje vidjela u podne nego što je imala u času svitanja? Kršćani moraju
da čitaju Novi zavjet na svom maternjem jeziku.” Učitelji i propovjednici crkve ne slažu se
među sobom. Samo Božjom Riječi može narod saznati istinu. Jedni se drže ovog učitelja, a
drugi onog... Svaki od tih učitelja protivi se drugome! Kako možemo razlikovati tko govori
pravo, a tko laž?... Kako?.., Samo pomoću Božje riječi.”191 {VB 204.1}
Uskoro poslije toga jedan učeni katolički teolog uzviknuo! je u toku prepiranja s njime:
„Bolje je biti bez Božjih zakona negoli bez papskih.” Na to je Tindal odgovorio: „Ja
146