Militantne Crkve i Države
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja. 2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca. 3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« ili »ispravan put«. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « ... To su ključevi pobjede u rukama stratega. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda. … Svaki se rat osniva na varkama…,
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Militantne</strong> <strong>Crkve</strong> i <strong>Države</strong><br />
Poglavlje 13.—Nizozemska i Skandinavske zemlje<br />
U Nizozemskoj je papsko nasilje već ranije izazvala odlučan otpor. Sedam vjekova prije<br />
Lutera digli su optužbu protiv pape dva biskupa, koji su kao poslanici bili u Rimu, i tamo<br />
upoznali pravi karakter „svete stolice”. Neustrašivo su listali protiv rimskog pontifeksa<br />
govoreći: „Bog je dao svojoj crkvi, svojoj kraljici i zaručnici, njoj i njenoj obitelji, bogat i<br />
vječan miraz, nasljedstvo koje ne može propasti ni uvenuti; on joj je dao vječnu krunu i<br />
žezlo;... sva ova dobra ti si osvojio kao lupež. Sjeo si u hram Božji; umjesto da si pastir<br />
stada, postao si vuk ovcama. Hoćeš da te smatramo vrhovnim biskupom, ali ti si tiranin.<br />
Mjesto da si sluga slugu, kako se nazivaš, pokušavaš da postaneš gospodar nad<br />
gospodarima... Prezireš Božje zapovijesti... Duh Božji je onaj koji podiže crkve gdje god se<br />
one nalaze... Grad našega Boga, čiji smo mi građani, obuhvaća sve krajeve i veći je nego<br />
grad koji su proroci nazvali Babilonom, koji se smatra božanskim, uzdiže se do neba i<br />
hvališe se da ima besmrtnu mudrost, tvrdeći, iako netačno, da nije nikada pogriješio niti<br />
može ikada pogriješiti.”182 {VB 197.1}<br />
Drugi su se pojavljivali tokom vjekova sa sličnim prote,stom. Prvi učitelji bili su<br />
propovjednici slični valdenžanskim misionarima. Oni su putovali u razne zemlje i bili su<br />
poznati pod raznim imenima; svuda su širili poznavanje evanđelja. Došavši u Nizozemsku,<br />
njihova se nauka ovdje brzo raširila. Preveli su valdenžansku Bibliju na nizozemski jezik u<br />
stihovima. Izjavili su „da je njena prednost u tome što u njoj nema ni šala, ni bajki, ni trica,<br />
ni prijevare, već samo riječi istine; zaista, tu i tamo nađe se i po koja tvrda ljuska ali i tu se<br />
može lako doći do jezgra i slasti onoga što je dobro i sveto.” Tako su u dvanaestom vijeku<br />
pisali prijatelji stare vjere. {VB 197.2}<br />
Tada je otpočelo rimsko progonstvo: ali usprkos lomača i mučenja, broj vjernih se sve<br />
više umnožavao; odlučno su izjavljivali da je Biblija jedini nepogrešivi autoritet vjere i da<br />
„se nijedan čovjek ne smije primoravati da vjeruje, već treba da se pridobiva za istinu<br />
propovijedanjem”.183 {VB 197.3}<br />
Luterovo učenje našlo je u Nizozemskoj plodno tlo. Ozbiljni i vjerni ljudi su ustali da<br />
propovijedaju evanđelje. Iz jedne nizozemske provincije došao je Meno Simons. Odgojen u<br />
rimokatoličkoj crkvi i posvećen za svećenika, on nije ni najmanje poznavao Bibliju i bojao<br />
se da je čita iz straha da ne bi pao u krivovjerstvo. Kad ga je počela mučiti sumnja u pogledu<br />
nauke o transupstancijaciji, smatrao je to iskušenjem od strane sotone, i nastojao je da se<br />
oslobodi od njega molitvom i ispovijedanjem, ali sve je bilo uzalud. Zatim je pokušavao da<br />
uživanjima ušutka glas savjesti, ali i to je bilo bez uspjeha. Poslije nekog vremena počeo je<br />
proučavati Novi zavjet, i ovo proučavanje, zajedno sa proučavanjem Luterovih spisa, dovelo<br />
ga je dotle da je prihvatio reformiranu vjeru. Uskoro poslije toga bio je u susjednom selu<br />
očevidac pogubljenja jednog čovjeka zato što se ovaj po drugi put krstio. To ga je potaklo<br />
da proučava Bibliju u pogledu pitanja krštavanja djece. U njoj nije mogao naći dokaza u<br />
141
Change language