Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
kao glas mnogih voda, kao glas velike grmljavine čuje se „glas svirača harfi kad udaraju u
harfe svoje”. „I pjevahu novu pjesmu” pred prijestolom, pjesmu koju nitko ne može naučiti,
osim onih sto i četrdeset i četiri hiljade. To je pjesma Mojsijeva i Jagnjetova, pjesma
oslobođenja. Nitko osim onih sto i četrdeset i četiri hiljade ne može naučiti tu pjesmu, jer je
to pjesma njihovog iskustva — takvoga iskustva kakvog nijedna druga grupa nije nikada
imala. „Oni idu za Jagnjetom kud god ono pođe.” Uzeti sa zemlje između živih, oni se
računaju kao „prvenci Bogu i Jagnjetu”. (Otkrivenje 15, 2. 3; 14, 1-5.) „Ovo su koji dođoše
od nevolje velike”; oni su pretrpjeli vrijeme nevolje kakvo nikada nije bilo na zemlji otkako
je ljudi; pretrpjeli su strah Jakovljevih muka. Za vrijeme posljednjeg izlijevanja Božjih
sudova bili su bez Posrednika. Ali oni su oslobođeni, jer „opraše haljine svoje i ubijeliše
haljine svoje u krvi Jagnjetovoj”. „I u njihovim ustima ne nađe se prijevara, jer su bez mane
pred Bogom.” (Otkrivenje 14, 5.) „Zato su pred prijestolom Božjim i služe mu dan i noć u
crkvi njegovoj; i Onaj što sjedi na prijestolu uselit će se u njih.” Oni su vidjeli zemlju
opustošenu glađu, kugom i suncem koje je silnom žegom peklo ljude, a i sami su pretrpjeli
patnje, glad i žeđ. Ali „više neće ogladnjeti ni ožednjeti, i neće na njih pasti sunce, niti
kakva vrućina. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, past će ih, i uputit će ih na izvore žive
vode; i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih.” Otkrivenje 7, 14-17. {VB 526.3}
U sva vremena su Spasiteljevi izabranici bili odgajani i poučavani u školi nevolja. Oni su
na zemlji hodili uskom stazom. Očistili su se u peći nevolje. Radi Isusa su podnosili napade,
mržnju i klevete. Išli su za njim kroz žestoke borbe; podnosili su samoodricanje i
preživljavali gorka razočaranja. Iz svog vlastitog mučnog iskustva upoznali su zlo grijeha,
njegovu moć i njegove kobne posljedice i sa odvratnošću su gledali na nj. Svijest o
neizmjernoj žrtvi koja je prinesena za njihovo ozdravljenje čini ih malim u njihovim
vlastitim očima i ispunjava njihova srca zahvalnošću i hvalom koju oni koji nisu nikada
zgriješili ne mogu razumjeti. Oni mnogo ljube jer im je mnogo oprošteno. Pošto su bili
učesnici Kristovih muka, sada mogu da učestvuju u njegovoj slavi. {VB 527.1}
Božji nasljednici su došli iz zatvora, sa lomača, iz šupa, podzemnih pećina, sa gubilišta,
sa planina, iz pustinja, i morskih dubina. Na zemlji su hodili „u sirotinji, u nevolji, u
sramoti”. Milioni su sišli u grob žigosani sramotom, zato što su se odlučno protivili da
popuste obmanjivim zahtjevima sotone. Ljudski sudovi su ih ubrajali u najgore zločince. Ali
sada je „sudija Bog”. (Psalam 50, 6.) Sada su zemaljske presude oborene. „Sramotu naroda
svojega ukinut će.” Izaija 25, 8. „I oni će se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospodnji.”
Izaija 62, 12. On je odredio da im da „nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti,
odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga”. (Izaija 61, 3.) Oni nisu više bijedni, mučeni, rasuti
i ugnjetavani. Od sada će uvijek biti sa Gospodom. Sada stoje pred prijestolom, odjeveni u
skupocjene haljine, kakve nikada nisu nosili ni najugledniji ljudi na zemlji. Ukrašeni su
divnim krunama, kakve nisu nikada stavljene na čela zemaljskih vladara. Dani bola i plača
za uvijek su prošli. Car slave je obrisao suze sa svih lica; uklonjen je svaki uzrok bola. Pod
lelujavim palminim granama odjekuju sada jasne, milozvučne i skladne pjesme zahvalnosti.
394