Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
trebalo da govori sa jedne veće propovjedaonice cijelom kršćanstvu, prije nego bude položio
svoj život kao svjedok istine. {VB 84.3}
Da bi se izliječila zla koja su tada mučila Evropu, sazvan je bio opći crkveni sabor u
Konstanci. Sabor je bio sazvan po želji cara Sigismunda, a sazvao ga je papa Ivan. XXIII,
jedan od trojice suparničkih papa. Sazivanje sabora nije bita po volji pape Ivana, čiji
karakter, politika i privatni život nisu mogli izdržati kritiku, pa makar ona dolazila od strane
ljudi tako slabog morala kao što su bili svećenici onog vremena. (Vidi Hist. dodatak.) {VB
84.4}
Glavni cilj ovoga sabora bio je da učini kraj razdoru u crkvi i da iskorijeni krivovjerje.
Stoga su na sabor bila pozvana dvojica suparničkih papa, i glavni propagator nove vjere, Jan
Hus. Prvi, bojeći se za svoju sigurnost, nisu došli na sabor lično, već su poslali svoje
izaslanike. Papa Ivan XXIII, iako je sam sazvao sabor, došao je u Konstancu s velikom
strepnjom. Naslućivao je da car potajno priprema plan o njegovom svrga-vanju, i bojao se
da ne bude pozvan da odgovara za poroke kojima je obeščastio papsku tijaru i za zločine
kojima ju je stekao. Ali, ipak, ušao je u Konstancu s velikim sjajem, praćen članovima
visokog svećenstva i svitom dvorana. Svi svećenici i gradski velikodostojnici, s mnoštvom
naroda, izašli su pred njega da mu zažele dobrodošlicu. Iznad njegove glave su četiri visoka
službenika nosila zlatni baldahin. Pred njim je nošena hostija, a bogato odijelo kardinala i
plemića još je više povećavalo sjaj pratnje. {VB 86.1}
U isto vrijeme približavao se Konstanci drugi putnik. Hus je bio svjestan opasnosti koja
mu prijeti. Oprostivši se sa svojim prijateljima kao čovjek koji se ne nada da će ih više
vidjeti, krenuo je svojim putem osjećajući da ga on vodi na lomaču. Iako je dobio garantno
pismo od češkog kralja, i isto tako drugo garantno pismo od kralja Sigismunda, kojim je
garantirana njegova sigurnost za vrijeme putovanja, ipak je sve svoje poslove tako sredio
kao da ga čeka smrt. {VB 86.2}
U jednom pismu koje je uputio svojim prijateljima u Pragu pisao je slijedeće: „Braćo
moja, ja polazim sa jednim garantnim pismom od kralja da sretnem svoje bezbrojne i smrtne
neprijatelje... Ja se potpuno uzdam u svemogućeg Boga i moga Spasitelja, i nadam se da će
On čuti vaše usrdne molitve i da će mi dati razum i mudrost, tako da ću moći da im odolim,
i da će mi pokloniti svoga Svetoga Duha da me utvrdi u svojoj istini, tako da ću hrabro moći
podnijeti iskušenja, tamnicu i, ako bude potrebno, mučeničku smrt. Isus Krist stradao je radi
svojih izabranih, pa zar da se onda čudimo što nam je ostavio primjer da za naše spasenje
sve strpljivo podnosimo? On je Bog,
a mi smo njegova stvorenja; on je Gospod, a mi njegove sluge; on je Učitelj svijeta, a mi
ništavni smrtnici; Njemu ništa ne treba, a nama je sve potrebno; on je stradao, zašto ne
bismo stradali i mi, naročito ako je stradanje za naše očišćenje... Stoga, dragi prijatelji, ako
bi moja smrt poslužila njemu na slavu, onda se molite da ona dođe što prije, i da mi Gospod
pomogne da mogu podnijeti postojano sve nevolje. Ali ako je bolje da se vratim vama,
59