Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
njihovog osuđenja.” „Iako sam bio dva puta razočaran”, pisao je ovaj Božji čovjek, „ipak
još nisam poražen i obeshrabren. Moja nada u Kristov dolazak jača je nego ikada. Ja sam
činio samo ono što sam poslije mnogo godina ozbiljnog razmišljanja smatrao svojom
svetom dužnošću da činim. Ako sam pogriješio, to je bilo iz krišćanske ljubavi prema mojim
bližnjima i u uvjerenju o mojoj dužnosti prema Bogu.” „Jedno znam: propovijedao sam
samo ono što sam vjerovao. Sa mnom je bila Božja ruka. Njegova se sila otkrila u djelu, i
učinjeno je mnogo dobra.” „Mnoge hiljade su propovijedanjem proročkog vremena
podstreknute na proučavanje Svetog pisma, i tako su ovim sredstvom i kropljenjem krvlju
Kristovom pomireni sa Bogom.”284 „Ja se nikada nisam trudio da steknem milost oholih
ljudi, a nisam ni klonuo kad mi je svijet prijetio. Ni sada neću da kupujem njihovu
naklonost, niti ću izazivati njihovu mržnju prekoračujući svoju dužnost. Neću nikada tražiti
svoj život iz njihovih ruku, niti ću, nadam se, odbiti da ga žrtvujem ako to Bog bude odredio
u svome dobrom proviđenju.”285 {VB 330.1}
Bog se nije odrekao svoga naroda; njegov Duh je još uvijek sa onima koji se nisu odrekli
svjetlosti koju su primili, niti su ustali protiv adventnog pokreta. U poslanici Jevrejima
napisane su riječi ohrabrenja i opomene onima koji su u ovom času nevolje bili iskušani:
„Ne odbacujte, dakle, slobode svoje, koja ima veliku platu. Jer vam je trpljenje od potrebe
da Božju volju svršivši, primite obećanje. Jer još malo, vrlo malo, pa će doći onaj koji treba
da dođe, i neće odocniti. A pravednik živjet će od vjere; ako li odstupi, neće biti po volji
moje duše. A mi, braćo, nismo od onih koji odstupaju na pogibao, nego od onih koji vjeruju
da spasu duše.” Jevrejima 10, 35-39. {VB 330.2}
Da je ova opomena upućena crkvi u posljednjim danima, jasno se vidi iz riječi koje
ukazuju na blizinu Gospodnjeg dolaska: „Jer još malo, vrlo malo, pa će doći onaj koji treba
da dođe, i neće odocniti.” Iz ovoga jasno proističe da je trebalo biti neko prividno
zakašnjenje, i da Gospod naizgled oklijeva sa svojim dolaskom. Ova pouka vrlo dobro
odgovara iskustvu adventista u ono vrijeme. Oni kojima su upućene ove riječi, bili su u
opasnosti da dožive brodolom svoje vjere. Oni su činili Božju volju, predavši se vodstvu
njegovoga Duha i njegove Riječi, ali nisu mogli shvatiti njegovu namjeru u svome prošlom
iskustvu, niti vidjeti put pred sobom, i zato su bili u iskušenju da posumnjaju da li ih je
zaista Bog vodio. Na to vrijeme odnosile su se riječi: „A pravednik živjet će od vjere.” Kada
je jasna svjetlost „ponoćnog pokliča” zasvijetlila na njihovom putu, i kad su, otpečativši
proročanstvo, vidjeli da se brzo ispunjavaju znaci koji su im govorili o skorom Kristovom
dolasku, živjeli su zaista kao da gledaju Kristov dolazak. Ali sada, slomljeni neispunjenim
nadama, mogli su se održati samo vjerom u Boga i njegovu Riječ. Svijet koji se rugao
govorio je: „Prevareni ste! Napustite svoju vjeru, i recite da je adventni pokret bio od
sotone.” Ali Božja Riječ je govorila: „Ako li odstupi, neće biti po volji moje duše.”
Napustiti sada svoju vjeru i odreći se sile Svetoga Duha koja je pratila ovu vijest, značilo bi
vraćati se u propast. Riječi apostola Pavla podsticale su ih na istrajnost: „Ne odbacujte
dakle, slobode svoje, koja ima veliku platu. Jer vam je trpljenje od potrebe ... Jer još malo,
246