Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Obećanje spasenja koje je bilo dato grešnom paru u Edemu bilo je potvrđeno Tada je
uspostavljeno carstvo milosti, koje je prije bilo sadržano u Božjem obećanju. {VB 284.2}
Tako je Kristova smrt — upravo ovaj dopadaj koij su učenici smatrali kao potpunu
propast svoie nade, — služila teme da zauvijek osigura ispunjenje te nade. Dok im
je Kristova smrt donijela strašno razočarenje, ona je u stvari bila najveći dokaz da je njihova
vjera bila ispravna. Događaj koji ih je ispunio žalošću i očajanjem, svakom Adamovom
djetetu otvorio je vrata nade,., i od njega je. zavisio budući život i vječno blaženstvo svih
onih koji se uzdaju u Boga u svim vremenima. {VB 284.3}
Čak i u ovom razočaranju učenika zbog neispunjenih iščekivanja ispunile su se namjere
neizmjernog Božjeg milosrđa. Iako su njihova srca bila osvojena božanskom milošću i
moćnom naukom Onoga za koga je rečeno’ da „nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj
čovjek”, ipak je čisto zlato njihove ljubavi prema Spasitelju bilo pomiješano s bezvrijednim
talogom svjetska oholosti i sebičnog častoljubije. Još u gornjoj sobi, koja je bila uređena za
jedenje pashalnog jagnjeta, u onom svečanom času kada je Učitelj već bio u sjenci
Getsemanije, „posta prepiranje među njima, koji bi se držao među njima da je najveći”.
Luka 22, 24. Pred njihovim očima je stalno lebdjela slika prijestola, kruna i slave, dok su
neposredno pred njima bili ruganje i duševni strah Getsemanije, sudnica i križ Golgote.
Oholost njihovog srca i žeđ za svjetskom slavom bilo je ono što ih je navelo da se
tvrdoglavo drže lažnih nauka svoga vremena i da zanemare Spasiteljeve riječi koje su
pc,kazivale pravu prirodu njegovog carstva i upućivale na njegove duševne patnje i smrt. A
ove zablude imale su za posljedicu teško ali potrebno iskušenje, koje je služilo za njihovo
popravljanje. Iako su učenici pogrešno shvatili smisao svoje vijesti i nisu vidjeli ispunjenje
svojih očekivanja, ipak su objavili od Boga povjerenu im opomenu, i Bog je nagradio
njihovu vjeru i cijenio njihovu poslušnost. Njima je povjereno djelo širenja slavne vijesti o
uskrslom Gospodu među svim narodima. Da bi bili pripravljeni za ovo djelo, moralo ih je
snaći tako gorko iskustvo. {VB 285.1}
Poslije svoga uskrsnuća, Isus se pojavio svojim učenicima na putu za Emaus, „i počevši
od Mojsija i od sviju proroka, kazivaše im što je za njega u svemu Pismu”. Luka 24, 27.
Srca učenika bila su uzbuđena. Vjera se rasplamtjela. Oni su bili „preporođeni za živu nadu”
još prije nego što im je Isus omogućio da ga prepoznaju. Htio je da prosvijetli njihov razum
i utvrdi njihovu vjeru u „najpouzdaniju proročku riječ”. Želio je da istina uhvati čvršći
korijen u njihovom srcu, ne samo zato što je poduprta njegovim ličnim svjedočanstvom,
nego i zbog pouzdanog dokaza koji se nalazio u simbolima i sjenkama obrednog zakona,
kao i u proročanstvima Staroga zavjeta. Kristovim sljedbenicima bilo je potrebno da imaju
razumnu vjeru, ne samo radi njih samih nego i zato da bi svijetu mogli objaviti poznanje o
Kristu. Kao prvi korak u objavljivanju ovog poznanja, Isus je učenike uputio na Mojsija i
proroke. To je svjedočanstvo’ koje je dao uskrsli Spasitelj o vrijednosti i važnosti knjiga
Staroga zavjeta. {VB 285.2}
209