Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
Podrugljivo ismije van je je prestalo. Ušutjele su usne koje su lagale. Umukla je zveka
oružja i ratna vika” u graji, i odi-jelo u krv uvaljano”. (Izaija 9, 5.) Ništa se sada ne čuje
osim glas molitve i jauk plača i naricanja. Sa usana onih koji su se malo prije rugali otima se
uzvik: „Jer dođe veliki dan gnjeva njegova, i tko može ostati?” Grešnici više vole da na njih
padnu gorske stijene nego da sretnu lice Onoga koga su prezirali i odbacili. {VB 521.4}
Oni poznaju taj glas koji prodire do ušiju mrtvih. Koliko^ puta ih je njegov blagi i nježni
glas pozivao na pokajanje! Koliko puta su ga čuli u dirljivim molbama prijatelja, brata,
Otkupitelja! Onima koji su odbacili njegovu milost neće biti nijedan drugi glas tako težak i
pun osude kao onaj koji je tako dugo preklinjao: „Vratite se, vratite se sa zlih puteva svojih,
jer zašto da mrete?” Ezehijel 33, 11. 9. O, kad bi to njima bio glas. tuđinca! Isus kaže: „Što
zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali nitko ne mari, nego odbaciste svaki savjet moj i
karanja mojega ne htjeste primiti.” Priče 1, 24. 25. Ovaj glas budi sjećanja koja bi oni htjeli
rado da izbrišu — prezrene opomene, odbijene pozive i necijenjena preimućstva. {VB
521.5}
Tu su oni koji su se rugali Kristu u njegovom poniženju. Sa neodoljivom snagom dolaze
im na pamet riječi Mučenika kada je na zaklinjanje poglavara svećeničkog svečano izjavio:
„Odsele ćete vidjeti Sina čovječjega gdje sjedi s desne strane Sile, i ide na oblacima
nebeskim.” Matej 26, 64. Sada ga oni .gledaju u njegovoj slavi, i još će ga vidjeti kada sjedi
sa desne strane Veličine. {VB 522.1}
Oni koji su se rugali njegovim riječima da je Božji Sin, sada su nijemi. Tu je oholi Herod
koji se podsmijevao njegovom carskom imenu i zapovjedio vojnicima koji su se rugali da ga
krunišu za cara. Tu su oni isti ljudi koji su bezbožničkim rukama navukli na njega crvenu
haljinu, na njegovo sveto čelo stavili trnjev vijenac, a u njegove ruke podrugljivu palicu, i
koji su se pred njim klanjali izgovarajući bogohulne riječi. Ljudi koji su udarali i pljuvali
Cara života sada se kriju od njegovog prodirućeg pogleda i žele da pobjegnu od velike slave
njegove prisutnosti. Oni koji su njegove ruke i noge prikovali klinovima, i vojnik koji je
probo njegova rebra; gledaju ove znake sa strahom i grižnjom savjesti. {VB 522.2}
Sa užasnom jasnoćom sjećaju se svećenici i starješine događaja na Golgoti. Sa jezom i
užasom sjećaju se kako su sotonskom radošću vrtjeli glavama i dobacivali mu: „Drugima
pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izraelov, neka siđe sad s križa, pa ćemo ga
vjerovati. On se uzdao u Boga: neka mu pomogne sad, ako mu je po volji.” Matej 27, 42.
43. {VB 522.3}
Živo se sjećaju Spasiteljeve priče o vinogradarima koji su odbili da predaju svome
gospodaru rod vinograda, koji su zlostavljali njegove sluge i njegovog Sina ubili. Sjećaju se
također i riječi koje su sami izgovorili: Gospodar vinograda „zločince će zlom smrti
pomoriti”. (Matej 21, 41.) U grijehu i kazni tih nevjernih ljudi svećenici i starješine vide
svoj vlastiti postupak i svoju ličnu pravednu osudu. I sada se čuje uzvik samrtnog straha.
Glasnije od uzvika: „Raspni ga! Raspni ga!” koji je od-zvanjao ulicama Jeruzalema,
390