Militantne Crkve i Države

Militantne Crkve i Države
riječi u sklopu cijelog biblijskog teksta; i kad je vidio da se njegovo mišljenje slaže sa
sličnim stihovima, onda je nestajalo svake teškoće. Tako je postupao kad je nailazio na
teško razumljiva mjesta; i uvijek je na nekom drugom mjestu Svetog pisma nailazio
razjašnjenje. Pošto je ozbiljnom molitvom tražio božansku mudrost, postalo mu je jasno eno
što mu je ranije izgledalo tamno. Iskusio je istinitost riječi psalmiste: „Riječi tvoje kad se
jave prosvjetljuju i urazumljuju proste.” Psalam 119, 130. {VB 262.2}
Sa velik;m zanimanjem proučavao je knjigu proroka Danijela i Otkrivenje, služeći se
istim metodom objašnjavanja kao i u drugim knjigama Pisma, i pronašao je, na svoju veliku
radost, da se proročki simboli mogu razumjeti. Vidio je da su se ispunjena proročanstva
ispunila doslovno; da sve različite slike, metafore, parabole itd., ili su neposredno
objašnjene, ili su na drugim mjestima iznijete jasnije, i ako se na ovaj način objašnjavaju,
mogu se doslovno razumjeti. On veli; „Na taj način sam se uvjerio da je Biblija sistem
otkrivenih istina, dat tako jasno i jednostavno da nitko, ma koliko bio neuk, ne može da
zastrani.„2 Proučavajući velika proročanstva, otkrivala mu se karika za karikom velikog
lanca istine, čime je bio nagrađen njegov trud. Nebeski anđeli su upravljali njegovim
mislima i pomagali mu da razumije Pismo!. Sudeći o proročanstvima koja treba u
budućnosti da se ispune po načinu kako su se propočanstva ispunjavala u prošlosti, zaključio
je da mišljenje koje je vladalo u narodu o duhovnom Kristovom carstvu — o zemaljskom
hiljadugodišnjem carstvu prije svršetka svijeta — nema osnova u Božjoj Riječi. Ta nauka
koja uči o hiljadugodišnjem carstvu pravde i mira prije ličnog Kristovog dolaska, potisla je
daleko u budućnost strahote Gospodnjeg dana. Ovakvo učenje može se nekima sviđati, ali
ono se protivi nauci Kristovoj, i njegovih apostola, jer su oni učili da će „pšenica i kukolj
rasti zajedno do žetve”; da će „zli ljudi i varalice napredovati na gore, varajući i varajući
se”; „da će u posij©dhje dane nastati vremena teška”; i da će carstvo tame postojati do
dolaska Gospodnjeg, kada će ga Gospod Isus uništiti „duhom usta svojih i iskorijeniti
svjetlošću dolaska svojega”. (Matej 13, 30. 38-41; 2. Tim. 3, 13. 1; 2. Solunjanima 2,
8.) {VB 262.3}
Apostolska crkva nije vjerovala u obraćenje cijelog svijeta i nije propovijedala
uspostavljanje Kristove duhovne vladavine. Ta je nauka prihvaćena tek u početku 18.
vijeka. Kao svaka druga zabluda, i ona je imala svoje posljedice. Ona je učila ljude da
očekuju dolazak Gospodnji u dalekoj budućnosti i tako ih je odvraćala da ne obrate pažnju
na znake koji su objavljivali njegov dolazak. Ona je izazvala osjećanje bezbrižnosti i
sigurnosti, ali sasvim neosnovano, i mnogi su bili zavedeni da zanemare potrebnu pripremu
za susret sa svojim Gospodom. {VB 263.1}
Miler je našao da Sveto pismo jasno uči o doslovnom i ličnom Kristovom dolasku. Pavao
kaže: „Sam Gospod sa zapoviješću, s glasom arhanđelovim i s trubom Božjom sići će s
neba.” 1. Solunjanima 4, 16. I Spasitelj izjavljuje: „I ugledat će Sina čovječjega gdje ide na
oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.” „Jer kao što munja izlazi od istoka i
pokazuje se do zapada, takav će biti dolazak Sina čovječjega.” Matej 24, 30. 27. Sva
191